Između Bosne, Srbije i Ugarske
U pisanim se izvorima Teočak prvi put javlja 1432., kao dio župe Soli oko današnje Tuzle, i to u vezi sa srpskim despotom Đurđem Brankovićem. Područje je već od 1411. bilo pod vlašću despota Stefana Lazarevića, a Teočak je činio zasebnu upravnu jedinicu, Teočačku vlast. Zavod u utvrdi vidi stratešku točku nekadašnjeg Bosanskog Kraljevstva; više je puta mijenjala gospodare, od bosanskih, srpskih i ugarskih do osmanskih i naposljetku austrijskih.
Nakon smrti despota Lazara 1458. bosanski kralj Stjepan Tomaš oduzeo je Despotovini dvanaest utvrda, među njima i Teočak. Kad su Osmanlije 1459. osvojili Srbiju, prodrli su u Podrinje i početkom 1461. opkolili Teočak. Prema predaji, tada su relikvije svetog Luke Evanđelista prenesene u Jajce.
Ugarski plemić Nikola Iločki od 1449. nosio je naslov vječnog kneza Teočaka. Od 1471. do 1477. odavde je vladao kao kralj Bosne, kojim ga je proglasila Ugarska. Kratko je u utvrdi stolovao i Matija Vojsalić, kojega su pak Osmanlije postavili za bosanskog kralja. U prvoj polovici 16. stoljeća, nakon osvajanja Srebreničke banovine 1512., Teočak je pao pod osmansku vlast. Utvrda je napuštena između 1804. i 1833., a zatim je propadala.
Položaj, džamija i kamene kugle
Ruševine se nalaze u Starom Teočaku, odmah uz današnje naselje Teočak. Majevica nadgleda Drinu i Savu te mjesta poput Bijeljine i Brčkog u Semberiji, a upravo je taj položaj utvrdi davao stratešku važnost. Utvrda je vjerojatno imala trokutasti tlocrt, nalik na smederevsku tvrđavu.
U podnožju utvrde stoji džamija Fethija, podignuta 1548., koju zovu i Božija kuća. Uz nju su osmanski nadgrobni nišani i osam granitnih kugli čije podrijetlo i starost nisu poznati. Utvrda, džamija, nišani i kugle zajedno čine povijesnu cjelinu.
Teočak prate legende o zakopanom blagu, junačkim pogibijama i nesretnim ljubavima. Jedna od njih kaže da je utvrda nastala u isto vrijeme kad i zvornička te da se kamen do Zvornika prenosio rukama.
Iskopavanja od 2024.
O Teočaku je sačuvano vrlo malo pisanih tragova, pa bi arheologija trebala rasvijetliti prošlost utvrde. U jesen 2024. Zavod je pokrenuo projekt revitalizacije stare tvrđave u nekoliko faza; to su bila prva istraživanja te vrste na lokalitetu. Prva je faza predviđala iskopavanja i sanaciju na ulaznom dijelu i južnoj kuli, a samo je iskopavanje trajalo dvadeset dana.
Do listopada 2025. arheolozi su u podnožju platoa utvrde otkrili pravokutnu građevinu približnih dimenzija 13 × 11 metara. Treća kampanja završila je u listopadu 2026. i dala jasniju sliku bedema i zidova. Važnim otkrićem smatra se cisterna na vrhu južne kule, u kojoj se čuvala voda.
Iz 2024. i 2025. potječe više od 800 posebnih nalaza od kojih bi trebala nastati zasebna zbirka posvećena Teočaku: ulomci kasnosrednjovjekovnog i osmanskog posuđa, željezni predmeti, alat, potkove, vrh strelice za samostrel, mala sjekira i dvadesetak kamenih kugli različite veličine. Posebno se ističe brončani ručni top. Godine 2026. pridružili su im se vrhovi strelica i vrh koplja.





