Predaje i prvi spomeni
Bez pisanih isprava crkvu nije moguće točno datirati, no arheološki nalazi upućuju na to da bi njezina građa mogla potjecati iz 14. stoljeća. Predaja zapisana u pećkom i tronoškom ljetopisu pripisuje osnutak Vladislavu i Urošiću, sinovima kralja Dragutina. Prema drugoj predaji Tavna je mlađa od Papraće i zadužbina je hajduka Gruje Novakovića.
Crkva se prvi put spominje u osmanskom popisu Zvorničkog sandžaka iz 1533., a popis iz 1548. navodi je kao manastir. Bilješka u evanđelju koje se čuva u Cetinjskom manastiru bilježi da je zvornički episkop Gavrilo umro u Tavni 1627. Godine 1697., nedugo nakon austrijsko-turskog rata, ovdje je boravio budimski mitropolit Jevtimije, što pokazuje da crkva nije stradala u ratu. Isusovac Rudolf Bzenski, koji je od 1688. do 1699. živio u Zvorniku, spominje Tavnu kao vrlo lijepu pravoslavnu crkvu ukrašenu freskama.
Faze gradnje i novija povijest
Prva arheološka istraživanja u crkvi vodio je 1994. Mirko Babić. Pronašao je dva poprečna temelja i iz njih zaključio da je crkva građena u tri faze: prva u 14. stoljeću, druga u 16., a posljednja 1884., kada je podignut zvonik. Prema tome je crkva izvorno imala apsidu, ulaz se nalazio otprilike u sredini današnje građevine, a predvorje je dograđeno u drugoj fazi.
Po stilu bi današnja crkva mogla potjecati iz druge polovice 16. stoljeća. Slična je crkvi u Tronoši u Srbiji, podignutoj 1559. s druge strane Drine; Tavna nije daleko od te rijeke. Nakon obnove Pećke patrijaršije 1557. mnoge su pravoslavne crkve obnovljene ili iznova podignute, možda i ova. Prema riječima igumanije Marte konak je izgorio 1943. u Drugom svjetskom ratu i bio obnovljen do 1954., a 2005. temeljito je uređen.
Crkva Svete Trojice
Crkva je jednobrodna građevina s uzdužnim bačvastim svodom, kupolom nad središnjim travejem i bočnim pjevnicama, zbog kojih tlocrt izvana djeluje križno. Izvana je duga oko 18,95, a široka 6,15 metara. Srodne crkve nalaze se u Ozrenu, Vozući i Lomnici; od njih se Tavna razlikuje niskom gradnjom te niskom i širokom kupolom. Kupola stoji na osmerokutnom tamburu, a tjeme joj je 12,75 metara iznad poda. Zidovi su od mjesnog vapnenca i pješčenjaka. Otkako je pri posljednjoj obnovi skinuta vanjska žbuka, vide se veliki klesanci složeni u pravilne redove. Unutrašnjost osvjetljava petnaest prozora, osam od njih u tamburu.
Na zapadnoj strani stoji zvonik s kraja 19. stoljeća, visok oko 21,32 metra, bijelo ožbukan, sa satom i lukovičastim krovom pokrivenim bakrom. Osim tog zvonika crkva je zadržala izvorni izgled. Gotovo cijelo zemljište okružuje visok kameni zid novijeg datuma.
Zidni oslik
Od starog oslika gotovo ništa nije ostalo. Budući da je manastir više puta teško oštećen, među ostalim 1943., sačuvana su samo dva kerubina u pandantivima; Zdravko Kajmaković svrstao je Tavnu 1970-ih među crkve bez sačuvanih zidnih slika. Godine 1984. počela je obnova unutrašnjosti s ikonostasom, tronovima i stalcima za ikone, a 1995. crkva je iznova oslikana. Natpis desno od ulaza u predvorju navodi slikare, đakona Marka Ilića te Dragana Marunića i Nikolu Lubardića, kao i sestrinstvo manastira.
Slike prekrivaju sve slobodne zidne površine u tri zone. U kupoli je Krist Pantokrator, a ispod njega osam starozavjetnih proroka. U apsidi Bogorodica raširenim plaštem natkriljuje šestoricu arhijereja, među njima Ivana Zlatoustog i Vasilija Velikog. Navještenje se nalazi pri vrhu istočnog zida broda, a Usnuće Bogorodice po bizantskom obrascu na zapadnom zidu nasuprot apsidi.


