Od srednjeg vijeka do Osmanlija
Utvrda je nastala u srednjem vijeku, a prvi se put spominje 1280., u doba ugarskog kralja Ladislava IV. Tada su njome gospodarili Babonići, a zatim obitelj Mlatka od Peći, čiji su se nasljednici po mjestu nazivali knezovima kladuškim. Godine 1464. Martin IV. Frankopan stekao je pola tog vlastelinstva, a Frankopani su Kladušu držali sve do 1572. Nakon toga njome je upravljala kraljevska vlast, sve dok se 1585. nije povukla.
Osmanlije su ovaj kraj i utvrdu zauzeli najkasnije 1633. te su je potom dodatno ojačali bedemom. Tvrđava je imala veliko strateško značenje za osmanske prodore prema Hrvatskoj.
Dizdari, posada i braća Hrnjica
Nakon osvajanja Osmanlije su u tvrđavu postavili dizdara, zapovjednika utvrde. Do 1790. posada je brojila 120 ljudi, a nakon pada Cetina u Kladušu su prebačena 72 vojnika iz ondašnje cetinske posade. Godine 1800. utvrda je popravljena. Dizdarsku je službu 1789. obnašao Redžep-aga. Posljednji dizdar bio je Husein-aga Alagić, čija je obitelj tu službu obnašala više od 150 godina.
Izvješće Krste Frankopana Tržačkog od 20. studenoga 1641. bilježi da su u Kladuši tada boravili harambaša Mujo Hrnjica i njegova braća, a s njima i Mustafa Kozličić. Godine 1833. utvrda je imala četiri topa spremna za uporabu i jedan pokvaren. Sve do 1835. Kladuša je spadala pod ostrožačku kapetaniju. Kod Kladuše su 17. listopada 1835. postrojbe karlovačkog generala porazile vojsku ostrožačkog kapetana Murat-bega Beširevića.
Otpor 1878.
Tijekom austro-ugarske okupacije Bosne nekoliko je Krajišnika deset dana branilo utvrdu od lovačke bojne okupacijske vojske. U noći s 19. na 20. listopada 1878. posljednja osmorica branitelja napustila su tvrđavu jer im je ponestalo streljiva. Time je završio oružani otpor Bosne okupaciji.
Tvrđava danas
Utvrda je kasnije preuređena u turistički i ugostiteljski objekt. U požaru 14. travnja 2023. posve je izgorjela drvena kupola na vrhu njezine kule. Tvrđava i okolni stari objekti danas su u lošem građevinskom stanju.
Na braću Hrnjica u kraju podsjeća više toponima, primjerice Hrnjičin bunar i Hrnjičina kula. Mujo, Halil i Omer Hrnjica poznati su ponajprije kao junaci epske narodne poezije. Tvrđava se uzdiže iznad grada kroz koji protječe Grabarska prije nego što se ulije u Kladušnicu.

