Željezničko mjesto na Uni
Dobrljin se nalazi 15 kilometara od Novog Grada, na desnoj obali Une, a prvi se put spominje u 13. stoljeću. Njegova je povijest usko povezana sa željeznicom. Sultan Abdul-Aziz nakon putovanja po Europi odlučio je izgraditi prugu koja bi povezala Carigrad s Bečom. Gradnja dionice od Dobrljina do Banje Luke počela je u proljeće 1871., a u promet je puštena krajem prosinca 1872.: pruga normalnog kolosijeka duga 101,6 kilometara s 13 mostova, od kojih su dva željezna.
Danas Dobrljin ima željeznički kolodvor na mreži Željeznica Republike Srpske. Mještani pričaju da se nekoć govorilo kako se odavde vlakom može stići do Berlina te da je od „Doberlina“ s vremenom nastao Dobrljin.
Župna crkva svetog Nikole
Prema riječima paroha, Dobrljin je stara parohija u općini Novi Grad, a crkveni život ovdje postoji od davnina. Na mjestu današnje crkve prije je stajala drvena crkva; sadašnja je sagrađena kako bi zamijenila tu staru brvnaru. Posvećena je Prijenosu moći svetog Nikole. Crkveno zvono postavljeno je 1920., a poslije je palo u jednom potresu.
Parohiju uz Dobrljin čine sela Gornje i Donje Vodičevo, Kuljani, Prusci i Velika Žuljevica.
Rat i novi početak
Drugi svjetski rat teško je pogodio parohiju, a velik dio stanovništva je ubijen. Posebno je poznat protojerej Aleksa Popović, svećenik u mjestu, kojeg su mučili ustaše. Prisilili su ga da sruši spomenik kralju Petru I. koji je podigao zajedno s narodom. Potom je neko vrijeme bio u Kostajnici, odveden je na prisilni rad u Koprivnicu, a odande u policijski zatvor u Zagrebu. Umro je nakon deportacije u Beogradu 6. prosinca 1944.
Parohija je potom dugo bila bez vlastitog svećenika, a područje su opsluživali svećenici iz Kostajnice. Parohijski život obnovljen je tek 1996. Bista kralja Petra I. iz 1924., koju su ustaše srušile u travnju 1941., danas obnovljena stoji u dvorištu parohijskog doma.

