Položaj i krajolik
Park se proteže u smjeru sjever–jug, dug je 7 km i širok od 3 do 6 km. Mrakovica je od Prijedora udaljena 24 km, a od Banje Luke 56 km; s magistralne ceste Banja Luka – Prijedor skreće se u Kozarcu i vijugavom asfaltnom cestom dolazi se nakon 12 km do središnjega parkirališta.
Kozara je otočna planina: njezini su vrhovi u eocenu izronili iz Panonskoga mora, potom je postala poluotok, a na kraju dio kopna. Nijedan vrh ne doseže 1000 metara, a ističu se Gola planina s 874 m i Mrakovica s 806 m. Između njih su grebeni, kose i duboko usječene potočne doline, a u vapnenačkim predjelima poput Kozaračkoga i Zečjega kamena javljaju se krški oblici s vrtačama.
Šuma, voda i životinje
Šume prekrivaju 90 posto površine parka, ponajviše šume bukve i jele; na sjevernoj strani Kozare jela se spušta do 200 m, vrlo nisko za ove geografske širine. U jesen se crvena, žuta i smeđa boja bukava miješaju sa zelenilom četinjača. U parku je zabilježeno 19 rijetkih i ugroženih biljnih vrsta.
Na području parka izviru gotovo svi veći potoci Kozare, a voda s izvora je pitka. Neke su dionice sužene u kanjone i klisure, primjerice kod slapa na Zečjem kamenu i u tjesnacu Gumline. Potoci sa sjeverne strane pripadaju slivovima Save i Une, a s jugozapadne slivu Sane. U šumama žive, među ostalima, srna, divlja svinja, vuk, lisica, jazavac, kuna zlatica i divlja mačka, a od ptica sove i veliki djetlić.
Povijest: nacionalni park i ratna 1942.
Već 1947. pokrenuti su prvi koraci da se Kozara proglasi nacionalnim parkom. Dana 6. lipnja 1957. njezine su šume proglašene šumama od povijesnoga značaja, a 6. travnja 1967. proglašen je nacionalni park, radi zaštite ratnih spomenika i prirode te za odmor i turizam.
U ljeto 1942. snage Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i njemačke vojske opkolile su Kozaru, gdje se nalazilo oko 3.500 partizana i približno 80.000 civila u zbjegovima. Nakon dvaju pokušaja proboja početkom srpnja organizirani otpor je slomljen; ofenziva je službeno završila 18. srpnja 1942. Prema podacima uprave parka, s područja Kozare tada je u koncentracijske logore, od Jasenovca do Auschwitza, odvedeno 68.600 stanovnika, među njima 23.000 djece mlađe od 14 godina.
Spomen-kompleks na Mrakovici
Natječaj za spomenik dobio je kipar Dušan Džamonja. Kamen temeljac postavljen je 2. kolovoza 1971., spomenik i spomen-zid svečano su otvoreni 10. rujna 1972., a muzej 4. srpnja 1973. Gradnja je financirana i prilozima 400.000 građana Jugoslavije.
Središnji dio spomenika uzdiže se oko 33 metra i simbolizira pobjedu, a betonski blokovi poredani u krug predstavljaju neprijatelja koji je opkolio Kozaru. Prema podacima uprave parka, na spomen-zidu u bronci su ispisana imena 9.921 borca poginulog na ovom području u Drugom svjetskom ratu. Muzej izlaže fotografije, predmete i dokumente o stradanju stanovništva.
Planinarenje i izleti
U nacionalnom parku nalazi se 27 označenih pješačkih staza ukupne duljine 68 km. Uz glavne staze postavljeni su putokazi i info-ploče, klupe i nadstrešnice, a uređena su izletišta, ognjišta, vidikovci i izvori pitke vode. Spomen-staza od Mrakovice do Donje Gradine duga je 39,5 km, označena je samo planinarskom markacijom i pogodna je i za bicikliste. Tu su još biciklističke staze, via ferrate i zimi skijalište.
Manastir Moštanica, prvi put spomenut 1579., udaljen je 14 km od Mrakovice. U Kozarcu stoji kula iz 1736., a u parku, na lokalitetu Pilanište, kapela iz 1903., koju mještani prema jednoj ljubavnoj legendi zovu Mehmedova crkva.



