U dolini Moštanice
Manastir se nalazi na 202 metra nadmorske visine na padini Male Gradine, na zaklonjenom ravnom zemljištu obraslom mirisnim lipama. Do manastira vodi asfaltirana cesta.
Prema predaji preko potoka su nekada vodila 44 mostića od oborenih bukovih stabala. Od riječi most navodno je nastao naziv Mostanica, a od njega Moštanica, najprije za potok, a zatim i za manastir. Jedan takav mostić i danas prelazi potok kod manastira. Uz kompleks se pružaju prostrane livade uz potok, koje mještani i posjetitelji rado koriste za piknike.
Legende i povijest
Kada je i tko osnovao manastir, nije poznato. Legende ga pripisuju Nemanjićima ili osnutak smještaju u rano 12. stoljeće, a druga priča kao graditelja u 16. stoljeću navodi Hasan-pašu Predojevića. Prvi pisani spomen potječe iz 1579., iz knjige „Otočnik“; tada su se u manastiru već prepisivale knjige. Vjerojatno je nedugo prije toga bio obnovljen u vrijeme patrijarha Makarija.
Na području oko kojeg su se dugo borili Osmanlije i Austrija, Moštanica je iznova razarana i obnavljana; izvori govore o sedam do devet razaranja. Nakon što su Osmanlije manastir još jednom zapalili, dvojica monaha koji su pobjegli iz Moštanice osnovali su manastir Komogovinu. Ustaše su manastir spalili 1941., a u srpnju 1942., tijekom ofenzive na Kozaru, bombardirale su ga njemačke snage. Obnovljen je 1947.
Manastirska crkva
Crkva je sagrađena od lijepo tesanog kamena i prema podacima Turističke organizacije Republike Srpske duga je 23,4 metra, a široka 10,5 metara. Ima trolisnu osnovu i jednu kupolu na samostojećim stupovima; neobično je to što je ulazni portal na južnom zidu priprate. Bijeli kamen vađen je u selu Vojskovi na Kozari, a zidovi su debeli jedan metar. Kao i kod drugih crkava Bosanske krajine, vrata su mala i niska kako Turci ne bi mogli ujahati na konjima. U unutrašnjosti crkve živopis nije sačuvan.
U manastiru se čuvaju vosak kojim je bio zapečaćen Kristov grob, kamen s Kristova groba i papuča s moštiju svetog Vasilija Ostroškog. U sklopu kompleksa su konak izgrađen 1972., a obnovljen i proširen 2005., te manja kapela sa zvonikom posvećena svetom Vasiliju Ostroškom, sagrađena 2002.
Avakum, Pećija i blagdan Preobraženja
U blizini manastira krajem 18. stoljeća rođen je sveti đakon Avakum, koji se ovdje i zamonašio. Nakon Hadži-Prodanove bune 1814. zarobljen je i odveden u Beograd, gdje su mu ponudili da spasi život prelaskom na islam. Njegovo odbijanje i pjesma koju je pjevao na putu do pogubljenja sačuvani su u epskim narodnim pjesmama. Od 2006. njegov dan, 30. prosinca, slavi se kao krsna slava općine Kozarska Dubica.
Nedaleko od manastira nalaze se grob i spomenik hajduka i ustaničkog vođe Petra Popovića Pećije (1830. – 1875.), koji je poginuo u bosanskohercegovačkom ustanku. Na dan 19. kolovoza u manastiru se slavi Preobraženje Gospodnje, tradicionalno uz „Veče ojkače“, natjecanje u tradicionalnom narodnom pjevanju.



