Nadgrobnici iz dvaju razdoblja
Stećci leže na brežuljku obraslom grabom, čije podnožje čini granicu zaštićenog područja. Prema podacima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika ovdje je pronađen 211 spomenik: 129 sanduka, 2 sljemenjaka, 2 srednjovjekovne ploče i 74 stećka kojima se oblik ne može odrediti, te 3 kasnoantičke nadgrobne ploče i rimska ara. Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske 2012. izbrojio je ukupno 238 stećaka i ulomaka.
Ukrašena su 22 spomenika, među njima i tri kasnoantičke ploče. Među motivima su frizovi, mali, stilizirani i antropomorfni križevi, polumjeseci, štap, mačevi, bodež, krugovi, vodenica, ruka, rozeta te reljefni prikazi životinja i ljudi. Na stećcima nisu pronađeni natpisi.
Jedna od kasnoantičkih ploča, broj 161, velika je 168 x 73 x 24 cm. U polukružnoj udubljenoj niši vide se dva poprsja: na istoku domaćica, koja u desnoj ruci drži ključ, a na zapadu muškarac. U kutovima su dva kruga, a ispod poprsja friz od vitica bez lišća. Polje za natpis ispod toga toliko je oštećeno da se tekst nije sačuvao.
Od Ilira do 20. stoljeća
Kraj oko Borja, Kunova, Potpeći i Velenića bio je naseljen već u prapovijesti. Godine 1889. otkriveno je nekoliko tumula s brončanim nalazima istovjetnima onima iz istoga razdoblja s Glasinačkog polja. U jednom je tumulu bio sanduk od finoga riječnog škriljevca s razbacanim, napola spaljenim ostacima kostura na podlozi od oblutaka i škriljevca, a uz njih ulomak kamenog noža s tri oštrice. U predrimsko doba područje je pripadalo ilirskom plemenskom savezu Pirusta, koji su se zajedno s Dezitijatima do kraja borili protiv Rima i podlegli tek u Batonovu ustanku od 6. do 9. godine po Kr.
Pri istraživanjima sredinom 20. stoljeća u kraju je pronađeno nekoliko mjesta s ostacima antičkih i srednjovjekovnih sakralnih građevina i pripadajućih groblja, a tada i pet kasnoantičkih nadgrobnika. Toponim Crkvina upućuje na crkvu, ali ona nije pronađena. Ovdje se pokapalo i nakon srednjega vijeka, sve do 1930-ih.
Podrinje u srednjem vijeku
Godine 1373. područje je pripalo Bosni, kad je Tvrtko I. u dogovoru s knezom Lazarom svladao srpskog velikaša Nikolu Altomanovića i podijelio njegove posjede. Gornje Podrinje bilo je bogato šumom i pogodno za stočarstvo i pčelarstvo, a iz plodnih kotlina rano se izvozilo žito u Dubrovnik. Ovdje su se ujedno križali važni putovi: iz Dubrovnika je kroz ovaj kraj vodila cesta koju izvori nazivaju Via Drine ili Via Choce prema Srbiji i dalje na carigradski drum, a iz Foče se išlo preko Goražda do Srebrenice i dalje na sjever sve do Ugarske. Sama Foča bila je trgovište obitelji Hranić-Kosača, a prvi se put spominje 1368.
Zaštita i stanje
U listopadu 2010. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je nekropolu sa stećcima i kasnoantičkim nadgrobnicima na lokalitetu Mramor (Crkvina) nacionalnim spomenikom. Godine 2016. postala je jedan od 28 lokaliteta svjetske baštine stećaka; upisano područje obuhvaća 2,22 hektara, a zaštitna zona 2,79 hektara.
Opis iz 2017. ocjenjuje stanje dobrim. Pojedini su stećci okrhnuti, oštećeni, prevrnuti ili utonuli, u većoj ili manjoj mjeri prekrivaju ih lišajevi i mahovina, a budući da je cijeli prostor pod šumom, neki zarastaju. Nakon drugog obilaska s dijela stećaka uklonjen je humus, ali ne sa svih, pa se ukupan broj smatra privremenim. Godine 2011. lokalitet je geodetski snimljen, a stećci pojedinačno fotografirani.




