Pećina na padini Gradine
Titova pećina nalazi se na desnoj obali Unca, na padini brda Gradina, oko 23 metra iznad korita rijeke i oko 1 kilometar od središta grada. Speleološki je malo zanimljiva. Ulaz je danas širok 6 i visok 7 metara, a umjetno je proširen radi postavljanja baraka. Na zaravnjenom platou ispred pećine postavljene su dvije spojene prizemne drvene barake.
Iza njih u brdo vodi vodoravan kanal dug 16 metara, obložen daskama. Na njegovu kraju su željezna vrata postavljena još 1938., kada je pećina istraživana radi vodoopskrbe. Dalje se kanal kaskadno spušta i završava sifonskim jezerom 53 metra niže od vrata. Ukupna duljina pećine je 85 metara. U kišnim razdobljima voda se može podići do ulaza i tada se prelijeva kao slap visok 12 metara.
Sjedište Vrhovnog štaba
Dana 6. siječnja 1944. Vrhovni štab NOV i POJ, Centralni komitet KPJ, Predsjedništvo AVNOJ-a i druge antifašističke institucije preselili su se iz Jajca u Drvar, koji je tako postao središte oslobođenog teritorija Jugoslavije. U pećini je izgrađena baraka za potrebe Vrhovnog štaba. Iako je Tito bio smješten u jednom selu kraj Drvara, često je boravio u pećini i ondje se sastajao s predstavnicima savezničkih vojnih misija koje su tada bile u Drvaru. Tito se tijekom rata sklanjao u nekoliko pećina, a ova je zbog dramatičnih događaja kasnije uređena kao dio muzeja.
Desant 25. svibnja 1944.
Pod nazivom Rösselsprung (Konjićev skok) njemačko je zapovjedništvo pripremilo kombinirani zračni i kopneni napad kako bi zarobilo ili ubilo Tita i uništilo Vrhovni štab. Za dan napada odabran je 25. svibnja, kada se trebao proslaviti Titov rođendan, u očekivanju da će partizani biti nespremni. Tito je noć uoči napada prespavao u Drvaru, pa ga je početak desanta zatekao u pećini.
Ujutro 25. svibnja 1944. pet eskadrila bombardiralo je grad, a zatim je u prvom valu iskočilo 314 njemačkih padobranaca, a sletjele su i jedrilice. Pećina je bila pod stalnom vatrom. Dijelovi Pratećeg bataljuna Vrhovnog štaba i tenkovski vod branili su je s položaja na Šobića glavici i ispred pećine. Oko podneva Tito i članovi Vrhovnog štaba probili su se iz pećine prema Ataševcu, a Tito je kasnije sovjetskim zrakoplovom prebačen u Bari.
Spomen-mjesto i Muzej „25. maj“
Nakon rata pećina je postala dio Muzeja „25. maj“, osnovanog 1945. U socijalističkoj Jugoslaviji godišnje ga je posjećivalo oko 200.000 ljudi, a grad je u tom razdoblju preimenovan u Titov Drvar. Početkom rata u Bosni i Hercegovini pećina je 1992. opustošena, a većina od 7000 muzejskih predmeta izgubljena je tijekom rata. Uz potporu američke agencije za razvoj USAID obnovljena je i ponovno otvorena 25. svibnja 2006., na 62. obljetnicu desanta. Nakon odrona 2019. ponovno je zatvorena, a 2020. dobila je novu rasvjetu, zaštitne mreže i obnovljenu kućicu na ulazu.
Od 2011. spomen-kompleks Muzej „25. maj“ nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine. Čine ga glavna zgrada muzeja, poznata i kao Povijesni muzej, Titova vila, zgrada u kojoj je osnovana OZNA, a u kojoj je danas Etnografski muzej, te prostor Titove pećine.
Savjeti za posjet
Iz Drvara do ulaza u pećinu vodi staza s mnogo stuba, a s ulaza se pruža pogled na grad. Posjetitelji mogu razgledati postave Povijesnog i Etnografskog muzeja te ući u pećinu. U proljeće iz ulaza istječe podzemni potok, pa za vrijeme otapanja snijega pećinu nije moguće posjetiti, dok je ostatak godine suha.



