Osnutak samostana
Široki Brijeg prvi se put spominje kao župa 1599., pod imenom Blato. Od kraja 18. stoljeća sjedište župe bilo je u zabačenom selu Čerigaju. Godine 1840. hercegovački franjevci, koji su do tada uglavnom dolazili iz samostana u Kreševu, odlučili su osnovati vlastiti samostan na Širokom Brijegu. Gradnju su odobrili sultan Abdul-Medžid, hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović i mostarski kadija, a Rizvanbegović je prvo opremanje samostana potpomogao i hranom, poljoprivrednim alatom i novcem.
Temeljni kamen položio je biskup fra Rafo Barišić 23. srpnja 1846. Kako bi platili gradnju, franjevci su putovali svijetom i skupljali priloge. Zapadno krilo bilo je gotovo 1849., kada su se fratri iz Čerigaja preselili na Široki Brijeg, a istočno je krilo dovršeno tek 1860. Već u svibnju 1847. Barišić je odredio da se župa ubuduće zove Široki Brijeg. Nad ulazom je nekoć stajala ploča, kasnije uništena, na kojoj je pisalo da su hercegovački franjevci, odcijepljeni od Bosne, bez kruha i krova, bogati samo nadom u Boga, ovaj samostan s crkvom iz temelja podigli 23. srpnja 1846.
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije
Prva je crkva nastala zajedno sa samostanom i imala je dimenzije 20 × 10 metara, a 1871. dobila je zvonik. Srušena je 1905., a 20. lipnja 1905. položen je kamen temeljac današnje crkve, trobrodne bazilike u kasnoromaničkom stilu prema nacrtu Maksimilijana Davida, čiju je gradnju vodio fra Didak Buntić. Krovište je postavljeno 1911., sjeverni zvonik sagrađen je 1927., a 1938. dovršeni su svodovi srednje lađe po nacrtima Stjepana Podhorskoga.
U Drugom svjetskom ratu crkva i samostan teško su oštećeni, a crkvu su pogodila 304 projektila. Obnova je počela 1958., pročelje je dovršeno između 1959. i 1960., a južni toranj 1969. Crkva je duga 50 metara i široka 26 metara, a zvonici su visoki 32 metra.
Unutrašnjost crkve
Glavnu lađu od bočnih odjeljuju snažni kameni stupovi romaničkog izgleda. Oltar s motivima stećaka postavljen je 1978. Autor oltara, svetohraništa od hercegovačkoga granita s brončanim vratima i propovjedaonice kipar je Ante Starčević. Vitraje je 1912. izradila zagrebačka radionica Dedić, Koch i Marinković, a postaje Križnoga puta naslikao je Rudolf Labaš 1983. Posebno se štuje zavjetni kip Gospe Širokobriješke, djelo talijanskih majstora iz sredine 19. stoljeća.
U lijevoj bočnoj lađi pokopani su fra Didak Buntić, graditelj crkve i narodni prosvjetitelj, i Rafo Barišić, prvi hercegovački biskup. Desna bočna lađa čuva grobnicu s ostacima franjevaca koje su partizani ubili nakon zauzimanja Širokog Brijega 7. veljače 1945.
Gimnazija, galerija i simbol grada
Godine 1901. samostanu je dograđen novi dio, u kojem su franjevci otvorili gimnaziju i sjemenište. Franjevačka klasična gimnazija odgojila je mnoge istaknute intelektualce. Na Širokom Brijegu djeluje i Franjevački muzej i galerija, čija je zbirka rasla ponajprije darovima umjetnika koji su ondje izlagali; svaki je od njih darovao barem jedno djelo.
Samostanski kompleks proglašen je nacionalnim spomenikom 2007. Od 1998. samostanska crkva nalazi se u gradskom grbu. Svake godine ovamo dolaze katolički hodočasnici iz cijeloga svijeta, ponajviše iz Italije.








