Položaj i nastanak
Pećina se otvara otprilike na pola visine brda Strane, iznad izvora potoka Glibaje. Od sela Hrustova do nje ima oko 700 metara, najprije seoskim putem, a na kraju kratko pješačkom stazom. Okolne stijene su trijaski i kredni vapnenci.
Pećina se nalazi na početku suhe doline na čijem dnu izvire Glibaja. Izdubio ju je vodeni tok koji se s vremenom spustio u dublje slojeve, a za njim je ostalo nekadašnje podzemno korito.
Kanali, jezero i soba totema
Ulaz je velik otvor u stijeni, a iza njega se nad prostranim dvoranama izvija vrlo visok svod. Pećina je duga nekoliko stotina metara i grana se u dva smjera. Jedan prostran i lako prohodan kanal pruža se oko 480 metara prema zapadu, u smjeru stare katoličke crkve, a mjestimice mu presjek doseže 7 do 8 četvornih metara. Drugi kanal znatno je uži i vodi prema jugoistoku, u smjeru gornjeg dijela susjednog sela. Nakon oko 760 metara dolazi do malog jezera površine oko 5 četvornih metara, čija se veličina mijenja ovisno o godišnjem dobu i dotoku vode. Budući da je voda duboka oko 2 metra, bez opreme se dalje ne može.
Otprilike u sredini nalazi se takozvana soba totema. Ovdje je voda tisućljećima oblikovala stalaktite i stalagmite; neki podsjećaju na lava ili slona, a stupovi između svoda i tla na totemske stupove. Tlo je uglavnom ravno i čini ga crvenkastosmeđa do crna ilovača.
Tragovi prapovijesti
Arheološka istraživanja pokazala su da je ulazni dio pećine bio naseljen u eneolitiku, bakrenom dobu. Pronađeno je osam velikih prapovijesnih ognjišta koja nisu služila za obradu metala te ostaci životinjskih kostiju. Stručnjaci Zemaljskog muzeja iz Sarajeva pronašli su keramiku, među ostalim trbušaste amfore i bikonične zdjele, ukrašene ponajprije trokutima, četverokutima i cik-cak trakama. Nalazi pripadaju vučedolskoj kulturi, čija se regionalna inačica u Bosni i Hercegovini naziva hrustovački tip. Pećinu je, među ostalima, istraživao arheolog Alojz Benac, a nalazi se čuvaju u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. U probnim sondama pronađene su i kosti ledenodobnog špiljskog medvjeda.
Tijekom ratova na Balkanu stanovnici okolnih sela više su puta nalazili zaklon u pećini, a u Drugom svjetskom ratu služila je jugoslavenskim partizanima kao skrovište. Spominjali su je već turistički vodiči s početka 20. stoljeća.
Živi svijet i šišmiši
Pećina ima bogatu pećinsku floru i faunu. Istraživanja 2019. zabilježila su četiri vrste šišmiša: 95 malih potkovnjaka, 248 velikih potkovnjaka, 5 južnih potkovnjaka i 500 dugokrilih pršnjaka.
Savjeti za posjet
Pećina turistički uglavnom nije uređena. Proteže se vodoravno i nije potrebno penjanje. Za posjet su potrebne čvrste cipele i nekoliko svjetiljki, a preporučuje se kaciga s čeonom svjetiljkom. Kao i u svakoj pećini, ne ulazite sami i javite nekome gdje ćete biti i kada se namjeravate vratiti. Posjeti bez stručnog vodiča u pećini uvijek iznova uzrokuju štetu.







