Kula i dvorište na rubu Majevice
Cjelina se nalazi u selu Bijeloj na posljednjim obroncima Majevice, oko 25 kilometara od Brčkog, na zemljištu od otprilike 2500 četvornih metara. Činili su je stambeno-obrambena kula, ljetna kuhinja, dva bunara i zidovi oko dvorišta te jednokatna kuća, odžak. Kula stoji otprilike na polovici dužine dvorišta, uz sam istočni zid, a izvana ima oko 9 puta 9 metara.
Takve su kule nastajale u doba osmanske vlasti, a u Bosni i Hercegovini bilo ih je više od 300. Budući da je život u kulama bio neudoban, uz same su se kule gradile zasebne kuće za stanovanje.
Obitelj Gradaščević
Ime upućuje na begovsku obitelj Gradaščević iz bosanske Posavine, kojoj se kula pripisuje. Njezino podrijetlo nije posve razjašnjeno, a vjerojatno potječe iz Ugarske. Iz te su obitelji potjecali poznati kapetani Gradačačke kapetanije, kojoj je pripadala i Bijela.
Tko je točno sagradio kulu, nije dokumentirano; vjerojatno je nastala krajem 18. ili početkom 19. stoljeća.
Poslije je kula brakovima prelazila u ruke drugih obitelji. Oko 1875. Nuri-hanuma, jedina kći Mahmud-bega Gradaščevića, udala se za Mustaj-bega Fadilpašića, pa je kula prešla u posjed te sarajevske begovske obitelji. Nakon Prvoga svjetskog rata novim je brakom došla u ruke obitelji Džinić. Mevhiba Džinić živjela je s obitelji u kuli sve do nacionalizacije 10. lipnja 1948.
Šest katova između obrane i stanovanja
Ulaz je sa zapadne strane: vrlo mala vrata dimenzija 92 puta 151 centimetar ispod polukružnog luka isklesanog u velikom kamenom bloku. Osim njih prizemlje nije imalo drugih otvora. Tri kata iznad služila su obrani. Na prvom se pucalo stojeći kroz deset puškarnica, na drugom su bile četiri dvojne, a na trećem četiri okrugle puškarnice bez parapeta, kroz koje se moglo djelovati samo ležeći.
Stambeni prostor počinjao je tek na četvrtom katu, ispod kamenog svoda, s velikim kaminom i četiri veća prozora. Kamene stube ugrađene u zid vode na peti kat s osam prozora i tri male kupaonice; prozor na pola stubišta smješten je točno iznad ulaza, pa se vidjelo tko stoji pred vratima. Krajem 19. ili početkom 20. stoljeća dograđen je šesti kat u drvenoj skeletnoj konstrukciji. Do donje strehe kula je visoka oko 17,50 metara, a do vrha krova oko 23 metra. Dvorište je okruživao zid debeo 130 centimetara, kojemu su vrata na južnoj strani bila jedini otvor.
Požar, napuštanje i zaštita
Nakon nacionalizacije zemlju, kulu i kuću koristilo je državno poljoprivredno dobro. Dana 3. ožujka 1949. odžak je zbog nepažnje novih korisnika izgorio do temelja. Kula je 1962. zaštićena kao spomenik kulture. Radovima između 1980. i 1986. obnovljeni su, među ostalim, krovovi, ugrađeni novi prozori i postavljen gromobran, čime je kula zaštićena od daljnjeg propadanja. Već prije rata 1992. – 1995. bila je napuštena, a u ratu nije oštećena.
U srpnju 2004. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo je kulu s dvorištem i dvorišnim zidovima nacionalnim spomenikom. Zatražilo je statičke analize i projekt obnove. Godine 2015. Vlada Brčko distrikta podnijela je Povjerenstvu na mišljenje projektnu dokumentaciju za rekonstrukciju, sanaciju i revitalizaciju.







