Stupovi, sanduci i sljemenjaci
Stećci su raspoređeni na dvama lokalitetima, Ispod stijene i Pola stijene, u predjelu Brajinci; sa sjeverne i južne strane zaštićeni prostor omeđuje lokalni put. Koliko ih ima, ovisi o popisu. Prema podacima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika vidljivo ih je bilo 138, među njima 77 stupova, 41 sljemenjak, 15 sanduka i 4 ploče. Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske zabilježio je 2012. ukupno 172 stećka i ulomka, od toga 74 stupa, a istraživač Šefik Bešlagić je ovdje bio popisao 179 stećaka.
Stupovi se javljaju u dva osnovna oblika: kao uspravne ploče i kao uspravni sanduci. Oba se oblika prema vrhu šire i završavaju na dvije vode, ravno ili lučno, a sanduci i s lučnim izbočenjem. Ukrašeno je samo sedam spomenika, dva sljemenjaka i pet stupova, polumjesecom i mačem te rozetom i prikazom ruke. Natpisi nisu poznati. Koliko stećaka doista nosi ukras, moći će se pouzdano utvrditi tek nakon čišćenja od raslinja i mahovine.
Šekovići i kraj uz Drinjaču
Kraj oko Šekovića bio je naseljen od davnine i ležao je na putovima koji su još u antici povezivali područje istočno od Drine sa središnjom Bosnom. O tome svjedoče toponimi kod manastira Lomnice koji, među ostalim, upućuju na kaštel, grad ili crkvu, a ponegdje još stoje čvrste zidine. Ti ostaci dosad nisu arheološki istraženi.
Važna prometnica povezivala je dolinu Drinjače preko Vlasenice sa središnjom Bosnom, a brojne nekropole, neke ukrašene motivom vinove loze, svjedoče o intenzivnom životu u srednjem vijeku. Iz osmanskoga razdoblja potječu toponimi kao što su Varošište, Tabaci i Hanište, koji upućuju na razvijen gospodarski život. Do kraja 17. stoljeća kraj je bio prilično gusto naseljen; zatim su ratni pohodi ili bolesti gotovo istrijebili staro stanovništvo, a doseljenici iz Hercegovine danas čine većinu žitelja.
Zaštita i stanje
U listopadu 2010. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je nekropolu nacionalnim spomenikom, a 2016. postala je jedan od 28 lokaliteta svjetske baštine stećaka. Upisano područje obuhvaća 0,39 hektara, a zaštitna zona 2,1 hektara.
Opis iz 2017. ocjenjuje stanje dobrim. Pojedini su stećci ipak okrhnuti, oštećeni, prevrnuti ili djelomično do potpuno utonuli, prekrivaju ih lišajevi i mahovina, a neki su toliko obrasli trnjem da se ne mogu vidjeti u cijelosti. Godine 2011. lokalitet je geodetski snimljen, a stećci pojedinačno fotografirani, kako bi se promjene mogle pratiti.








