Naseljeno od kamenog doba
Blago uzvišenje na ušću rječice Crkvene u Vrbas oduvijek je bilo pogodno za naseljavanje. Na lokalitetu su pronađene kremene alatke iz gravettiena, razdoblja mlađega paleolitika, a sustavna istraživanja 1974. otkrila su ostatke eneolitičkog naselja badenske kulture.
U rimsko doba ovdje je bilo naselje Castra s putnom postajom, vojnim logorom, civilnim naseljem uz logor i beneficijarnom postajom. Ležalo je na putu od Salone, političkog središta provincije Dalmacije, do Servicija, današnje Gradiške, koja je tada bila luka na Savi. Istraživanja u sjeveroistočnom dijelu tvrđave 1972. otkrila su ostatke ranosrednjovjekovnog slavenskog naselja koje je, sudeći po keramici, postojalo od 8. do 12. stoljeća.
Od tophane do bastionske tvrđave
Pod osmanskom vlašću Banja Luka je 1554. postala sjedište bosanskog sandžakbega, a 1580. sjedište novoosnovanog Bosanskog pašaluka. Prvi beglerbeg, Ferhad-paša Sokolović, dao je u Donjem Šeheru, današnjem središtu grada, podići 216 građevina, među njima prije 1587. i tophanu, radionicu za lijevanje topova. Za vladavine sultana Mehmeda III. (1595.–1603.) pretvorena je u tvrđavu, nazvanu Novi grad za razliku od staroga grada u Gornjem Šeheru.
Konačne dimenzije tvrđava je dobila pri obnovi za Numan-paše Ćuprilića između 1712. i 1714. Po uzoru na nizinske tvrđave u Slavoniji postala je bastionsko utvrđenje u obliku izduženog trapeza, s masivnim bedemima, kulama i podzemnim prolazima. Bitka kod Banje Luke 4. kolovoza 1737. završila je osmanskom pobjedom nad austrijskom vojskom. Oko 1785. u tvrđavi je bilo 50 topova; 1826. dograđena je vojna kupelj, oko 1865. topnička vojarna, a posljednji put tvrđava je popravljena 1868.
Od vojnog prostora do mjesta priredaba
Nakon austrougarske okupacije 1878. tvrđava je zadržala dio vojnih funkcija. U Drugome svjetskom ratu Kastel je bio njemačko uporište, u njemu su bile ustaške i nacističke snage te zatvor za komuniste i protivnike režima, a saveznici su ga više puta bombardirali. Vojska je prostor koristila do 1959., od 1960-ih služio je raznim namjenama, a potres ga je 1969. oštetio.
Od srpnja 2004. povijesno područje tvrđave nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine. Obnova uz potporu EU-a počela je 2013. U svibnju 2026. grad je objavio da su obnovljene još dvije kule.
Što se danas vidi
Kastel je nizinska topnička tvrđava poligonalnog tlocrta u obliku izduženog trapeza. Unutar zidina zauzima 26.610 četvornih metara. U plašt bedema uklopljeno je sedam isturenih bastiona i tri kule četvrtastog tlocrta, a s unutarnje strane uz bedeme stoje tri arsenala, gdje su zidovi debeli 6,5 metara. Glavni kazamat dug je oko 80, a širok oko 15 metara.
Nekoć je tvrđavu sa svih strana osim od Vrbasa okruživao jarak širok 20 do 30 metara, pa je stajala gotovo kao na otoku; danas je zatrpan. Na pjeskovitoj obali iskopana su dva prikrivena bunara s riječnom vodom pročišćenom kroz slojeve pijeska.
Iza debelih kamenih zidina danas su restoran, ljetna pozornica i dječja igrališta, a otvoreni prostori koriste se za koncerte, festivale i kazališne predstave. U tvrđavi se čuva i rimski sarkofag pronađen u blizini grada.



