Brvnara iz 18. stoljeća
Crkva svetog Nikole pripada Eparhiji banjolučkoj Srpske pravoslavne crkve i kulturno je dobro Republike Srpske. Župa kao godinu gradnje navodi 1756., a drugi izvori 1757. Turistička organizacija Republike Srpske ubraja je među četiri srpske pravoslavne crkve koje se u općini Kneževo smatraju posebnim narodnim blagom; kao i crkva u Imljanima, nastala je u osmansko doba i zaštićena je kao povijesni spomenik.
Sagrađena je od hrastovine na pravokutnoj osnovi, bez apside za oltarni prostor. Duga je 9,46 metara, široka 4,92 metra i visoka 5,50 metara. Time odstupa od pravila: prema Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika, većina drvenih crkava iz 18. stoljeća nije dulja od 7 ni šira od 4 metra.
Gradnja i unutrašnjost
Zidovi su od masivnih hrastovih brvana spojenih na uglovima preklopom, a na dužim stranama zid je ojačan s po pet stupaca. Stropa nema, pa se iznutra vidi otvorena krovna konstrukcija. Pod je popločan kamenim pločama, a iznad priprate nalazi se kor.
U drvo je urezan natpis o popravku crkve 1824. godine. Crkva je imala mnogo ikona iz 1757. i 1758., čiji natpisi kažu da su namijenjene upravo javoranskoj crkvi. Na ikoni svetog Nikole piše da ju je 1787. donio jeromonah Nikodim Gomioničanin iz Kostajnice. Molitvenik koji se čuva u crkvi bilježi i redovnika Neofita iz manastira Gomionica, kojega je osmanska vlast u Banjoj Luci objesila zbog optužbe za klevetu.
Crkva koja se seli
Crkva izvorno nije stajala na današnjem mjestu. U osmansko doba nekoliko je puta rastavljana, prenošena na drugo brdo i ondje ponovno sklapana, kako bi se zaštitila od uništenja. Iz toga je nastala legenda da crkva sama prelazi s brda na brdo; jedne je noći, kažu, s Grabeža prešla na brdo Cvišić.
Druga priča govori o sultanovu dopuštenju: smjela se sagraditi samo crkva onolika koliko može pokriti jedna volovska koža. To je ograničenje, prema predaji, lukavo zaobiđeno tako što je koža izrezana.
Nova župna crkva i obnova
Javorani su 1931. dobili novu župnu crkvu, također posvećenu svetom Nikoli, a župa brvnaru vodi kao filijalnu crkvu. Prema Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika, gradnja nove crkve neposredno uz staru pridonijela je njezinu propadanju.
Tijekom 2003. i 2004. crkva je restaurirana u projektu Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske. Godine 2005. obnovljena je i ponovno posvećena.



