Utvrđeni vlastelinski dvorac
Prema ocjeni Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Komotin nije bio ratna utvrda, nego vlastelinski dvor sa svim prostorijama koje takva građevina ima. Obrambeni karakter davali su mu položaj na uzvisini, mukotrpan prilaz planinskim serpentinama i jarak preko kojega je vodio drveni pokretni most. Visoki kameni zidovi debeli su od 1,2 do 1,4 metra, a ostaci zidova i danas su visoki oko 10 do 11 metara.
Tlocrt je nepravilan četverokut vanjskih dimenzija otprilike 33,5 × 12,8 i 32,5 × 13,4 metra. Uz malo postojalo je i veliko dvorište te stambeni prostor. Istraživanja ostataka zidova i unutarnjih prostorija pokazuju da se u njemu stalno živjelo. S brižljivo obrađenim vanjskim zidovima, malim prozorima i visokim strmim krovom od šindre, Komotin je više nalikovao srednjovjekovnoj kući nego tvrđavi. Dvorac je štitila visoka zidana ograda malog dvorišta, a njezina su vrata branjena kroz prozorske otvore koji su ujedno bili puškarnice. Ćiro Truhelka opisao je građevinu kao gotovo do krova sačuvanu.
Povijest
Nije poznato kada je Komotin nastao; sigurno je jedino da je postojao u 15. stoljeću. Prema predaji ubraja se u utvrde koje je podigao herceg Hrvoje, koji je utvrdio i Jajce. Komotin se nalazio u župi Luka, koja se spominje u Hrvojevoj povelji iz 1412.
Ženidbom je grad pripao Radivoju iz dinastije Kotromanića, nepriznatom pretendentu na bosansko prijestolje, koji se otada nazivao gospodarom komotinskim, dominus de Comothyn. Dana 18. rujna 1461. mladi kralj Stjepan Tomašević poveljom je svome stricu Radivoju darovao velike posjede i mnoge gradove, među njima i Komotin. Iz načina na koji su mjesta nabrojena u povelji vidi se da je Komotin imao svoj kotar: planine Bočac i Crničku goru, Podmilačje s obiju strana Vrbasa te sela Cvitoviće, Zdaljevac i Seoce.
Godine 1497. bosanski namjesnik Alibeg zauzeo je Komotin i u njemu smjestio posadu, iako je između Ugarske i Porte vladalo primirje. Kad je vijest stigla u Budim, kralj je u Carigrad poslao izaslanstvo da prosvjeduje protiv tog nasilja usred mira. Osim toga o povijesti utvrde gotovo se ništa ne zna.
Put do utvrde
S glavne ceste Jajce – Banja Luka uski kolni put vodi do sela Cvitovića, Zdaljevca i Seoca. Odatle se dalje ide isključivo pješice: najprije preko proplanaka, zatim šumskim stazama i naposljetku serpentinama uzbrdo. Utvrda leži na 644 metra nadmorske visine, a s vrha se pruža širok pogled na neobičan krajolik uokolo.
Prilaz utvrdi bio je gotovo neprohodan zbog vrlo strmih stijena i gustog šipražja. U listopadu 2008. pet volontera udruge Friedenskreis (Krug mira) iz Hallea s mještanima i šumarskim radnicima prokrčilo je stazu kroz šumu, popravilo put, izgradilo mali most preko Komotinskog potoka i postavilo putokaze. U listopadu 2016. gradska agencija Jajca za kulturnu baštinu i razvoj turizma i planinarsko društvo Ćusine očistili su utvrdu od raslinja, a planinari su pritom označili stazu od sela Smionica.
Pri obilasku u lipnju 2011. Povjerenstvo je zateklo područje obraslo gustim raslinjem i mjestimice zatrpano obrušenim kamenjem; neki dijelovi zidina zbog neodržavanja bili su u vrlo lošem stanju i prijetilo im je urušavanje.










