Jezero
Među ledenjačkim jezerima Zelengore ovo je cirkno jezero, odnosno leži u ledenjačkoj udubini (cirku). Dugo je oko 350 metara i široko oko 100 metara, prosječno duboko oko 5 metara, a mjestimice do oko 5,5 metara; površina mu iznosi oko 3,5 hektara. Vodu okružuju livade i brežuljci, a iznad njih uzdižu se padine Zelengore. Obala se blago spušta, dno i priobalje obrasli su vodenim biljem, a ljeti je ugodno za kupanje.
Istočno se dižu vrhovi Orlovac i Orlovača, južno Stog (1821 m), a sjeverno Ljeljen (1765 m). Na jugoistoku je Bregoč (2014 m), najviši vrh Zelengore. U jezeru žive potočna pastrva i jezerska zlatovčica, a ubačena je i kalifornijska pastrva. U okolici su katuni, pastirski stanovi sa stadima ovaca, krava i konja, a kraj nosi vidljive tragove nekadašnjeg naseljavanja.
Jezera Zelengore
Zelengora geološki pripada Dinaridima i građena je uglavnom od sedimentnih stijena, ponajprije vapnenca. U tom gorju izvire Neretva, kao i Hrčavka, pritoka Sutjeske. Duboki kanjon Sutjeske odvaja Zelengoru od Maglića i Volujaka; uprava nacionalnog parka opisuje je, za razliku od tih dviju planina, kao blagu planinu.
U podnožju njezinih vrhova leže jezera koja uprava parka naziva „gorskim očima“. Pet ih se nalazi unutar granica parka: uz Orlovačko jezero to su Donje Bare, Gornje Bare, Crno jezero i Bijelo jezero. Oko jedan kilometar dalje nalazi se Jugovo jezero, zvano i Borilovačko jezero, jedino umjetno jezero na Zelengori; svake se godine poribljava kalifornijskom pastrvom.
Planinarenje od jezera
Kod jezera počinje markirana staza na Bregoč. Prema jugu prati stočarski put, stalno se penje na greben, a zatim prema istoku izlazi na vrh na 2014 metara. Prema zapadu vodi staza do Štirinskog i Kotlaničkog jezera u zapadnom dijelu Zelengore.
Četiri jezera, Kotlaničko, Štirinsko, Borilovačko i Orlovačko, mogu se povezati u jednom danu planinarenja. Iza Štirinskog jezera ta se tura jarugom spušta u šumoviti dio planine.
Povijest i zaštita
Na Zelengori ima stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika. Sedam ih stoji odmah zapadno od Jugova jezera, a nekropola s 80 stećaka nalazi se između Kleka i Štirinskog jezera. Godine 1943., u Drugom svjetskom ratu, planina je postala poprište žestokih borbi u bitci na Sutjesci.
Narodna skupština Bosne i Hercegovine 13. siječnja 1962. donijela je zakon kojim je područje Sutjeske proglašeno nacionalnim parkom. Godine 2000. park je svrstan u II. kategoriju IUCN-a.
Savjeti za posjet
Kampiranje je u nacionalnom parku dopušteno samo na površinama koje je za to odobrila uprava parka. Prema njezinim podacima, u parku se ponajviše kampira upravo uz Orlovačko jezero. Do jezera se automobilom može doći i s juga, iz smjera Čemerna.







