Položaj i stećci
Polje je s juga i istoka okruženo krševitim brežuljcima, a sa zapada i sjevera šumoviti se obronci Treskavice najprije blago, a zatim strmo uzdižu. U blizini izviru vrela čiji potoci natapaju polje i potom poniru. Nekropola leži na malo uzdignutom terenu u južnom dijelu polja, oko 300 metara od kote 1396 na Gradcu; kamenolom je bio samo nekoliko desetaka metara jugozapadno, u podnožju brda.
Prema podacima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika ima 87 stećaka: 54 sanduka, 27 ploča, 4 sljemenjaka i 2 križa. Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske 2012. izbrojio je 71. Većina je položena u smjeru zapad – istok. Između njih vide se grobovi obrubljeni samo kamenjem; u jednome od njih pronađen je ljudski kostur na dubini od 100 cm. Dva križa, broj 86 i 87, pomno su isklesana, visoka 180 i 200 cm i bez ukrasa, no danas su polomljena, prevrnuta i utonula.
Prizori na stećcima
Ukrašeno je 14 stećaka. Ističu se prizori lova i plesa, više se puta pojavljuje pas, a ima i prikaza krilatih zmajeva. Natpisa nema.
Utonula ploča broj 3 na gornjoj plohi prikazuje štit iznad dugog, ravnog mača; na štitu je fantastična životinja razgranatog repa, vjerojatno grbovni znak. Uz nju stoji muškarac otprilike visok kao štit, s jednom rukom na boku, a drugom na maču i štitu, u kratkoj odjeći koja se prema dnu širi. Ispod je križ-rozeta od četiri spojena vijenca.
Mali sanduk broj 10 na postolju, vjerojatno dječji grob, ukrašen je sa svih strana: štit i mač, polumjesec s po jednom svastikom lijevo i desno ispod njega, dva lika u pokretu, konjanik i tri lika koji se drže za ruke kao u kolu. Na visokom sanduku broj 42 savijena ruka drži mač. Na sjevernoj strani lovi konjanik, pred njim su životinje nalik divokozama i muškarac s mačem, a na čeonoj strani trojica muškaraca u šiljatim kapama plešu kolo, dok kolovođa visoko diže slobodnu ruku.
Kalinovik i župa Zagorje
Okolica Kalinovika arheološki je slabo istražena, no ostaci gradina i naselja pokazuju da je kraj bio naseljen već u prapovijesti. Gradac iznad Gvozna prapovijesna je utvrda; pri rekognosciranju 1953. ondje je pronađen materijal iz brončanoga i željeznoga doba. U antici su ovim krajem prolazile ceste koje su bosanska trgovačka i rudarska naselja povezivale s Humom, Dubrovnikom i primorjem; ostaci se vide kod Jažića, Mosorovića i Bukvice.
U srednjem je vijeku kraj bio dobro naseljen. Kučevo, središte župe Zagorje, prvi se put spominje 1180. Zagorje je pripadalo Bosni, 1406. ovdje je postojala carinarnica vojvode Sandalja Hranića Kosače, a u poveljama aragonskog i napuljskog kralja Alfonsa V. iz 1444. i 1445. Valentin i Obalj navode se kao utvrđena mjesta. Oko 500 metara sjeverozapadno od nekropole Šefik Bešlagić naišao je na zarasle zidove s polukružnim izbočenjem nalik apsidi crkve. Od 1954. do 1956. popisane su nekropole oko Kalinovika, no nisu arheološki istraživane.
Zaštita i stanje
U studenom 2005. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je nekropolu Gvozno nacionalnim spomenikom, a 2016. postala je jedan od 28 lokaliteta svjetske baštine stećaka. Upisano područje obuhvaća 0,27 hektara, a zaštitna zona 7,1 hektara. Opis iz 2017. ocjenjuje stanje zadovoljavajućim, a nekropolu očuvanom u izvornom obliku. Mnogi su stećci ipak toliko utonuli i obrasli mahovinom da im se ne mogu utvrditi ni dimenzije ni točan broj ukrašenih primjeraka. Godine 2011. lokalitet je geodetski snimljen, a stećci pojedinačno fotografirani.








