Planina
Bjelašnica na sjeveroistoku graniči s Igmanom, na jugu joj je granica Rakitnica, a na zapadu Neretva. Uz glavni vrh izdižu se Krvavac (2.061 m), Mali Vlahinja (2.055 m) i Hranisava (1.964 m). Ime potječe od riječi bijel, po snijegu koji se na vrhovima može zadržati do kolovoza. Masiv je pretežno građen od vapnenca i dolomita. Niže padine prekrivene su uglavnom bukovom šumom, a iznad 1.500 metara drveća više nema. U masivu su raštrkana mala planinska jezera, među njima Blatačko i Lokvanjsko.
Vrijeme je surovo: od studenoga do svibnja stvaraju se snježni nanosi visoki i do 4 metra, a i usred ljeta planinare može iznenaditi snježna mećava.
Opservatorij i Olimpijske igre
Na vrhu je austro-ugarska uprava 1894. podigla meteorološki opservatorij u kojem se dežuralo tijekom cijele godine. U ratu je 1993. miniran zajedno s televizijskim odašiljačem. Oštećenja su poslije sanirana, a danas na opservatoriju ponovno rade djelatnici Federalnog hidrometeorološkog zavoda.
Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. na Bjelašnici su se održale muške utrke u spustu, slalomu i veleslalomu. Za njih su izgrađene staze, a Babin Dol uređen je s dugom žičarom do vrha. Spust je osvojio Amerikanac Bill Johnson, a u slalomu su blizanci Phil i Steve Mahre osvojili zlato i srebro. U veleslalomu je pobijedio Švicarac Max Julen ispred Jure Franka, čije je srebro bilo prva jugoslavenska medalja na Zimskim olimpijskim igrama. Proglašenje pobjednika te utrke premješteno je s Bjelašnice na plato ispred Skenderije u Sarajevu, gdje se okupilo oko 20.000 ljudi. U ratu su uništeni objekti skijaškog centra i hoteli.
Skijanje na Babinom Dolu
Žičare i hoteli u međuvremenu su obnovljeni. Staza za spust vodi s vrha do Babinog Dola, a na njezinu donjem dijelu osvijetljena je dionica od 750 metara za noćno skijanje. Staze za škole skijanja, djecu i početnike nalaze se na Babinom Dolu. Svojim vrhovima i visoravnima masiv je pogodan i za turno skijanje.
Lukomir, Umoljani i Rakitnica
Na južnim padinama nalaze se sela koja su u ratu uništena ili oštećena, a danas su većinom obnovljena, među njima Umoljani na 1.275 metara. Lukomir leži na 1.495 metara, na rubu kanjona Rakitnice. Kamene kuće pokrivene su šindrom od trešnjina drva, a od prosinca do travnja selu se često može prići samo na skijama ili pješice. Stećci iz 14. i 15. stoljeća pokazuju da se ovdje živi stoljećima. Lukomir s okolicom zaštićen je kao nacionalni spomenik.
Od Umoljana markirana staza vodi prema sjeverozapadu preko vrha Obalj (1.896 m) do Lukomira, a povratak ide iznad kanjona. Usput su nekropole stećaka, obnovljeni mlinovi na planinskim potocima i panoramski putovi rubom kanjona.
Savjeti za posjet
Lokalna planinarska društva održavaju brojne staze prema golim vrhovima. Josipova staza, nazvana po pioniru alpinizma Josipu Sigmundu, vodi na glavni vrh sa sjevera. Stijene Kotlova ispod vrha privlače penjače. Brdski biciklisti mogu voziti više od 30 kilometara staza i servisnih putova do vrha, a paraglajderi polijeću s visina. U zabačenim dijelovima žive divokoze, vukovi i medvjedi.
Za vrijeme opsade Sarajeva na Bjelašnici se ratovalo, a neka područja i danas predstavljaju visok minski rizik. Oko rekreacijskih područja, a osobito oko skijaških staza, provedeno je opsežno razminiranje. Tko planira ture izvan staza i označenih putova, treba se unaprijed raspitati o minskoj situaciji.








