Planina iznad grada
Trebević se dijelom nalazi u Kantonu Sarajevo, a dijelom u Istočnom Sarajevu u Republici Srpskoj. Preko Malog i Velikog Stupnja nadovezuje se na Jahorinu, a glavni vrh zove se Sofe.
Podrijetlo današnjeg imena nije sigurno. Pretpostavlja se da je ovdje nekoć stajao žrtvenik nekom slavenskom bogu, vjerojatno Perunu, od čega je nastala riječ „trebevište”. Postoje i naznake da su već Iliri, koji su imali naselje na današnjem Debelom brdu, žrtvovali životinje u vrtačama blizu vrha.
Žičara
Prva žičara puštena je u rad 3. svibnja 1959. Povezivala je Bistrik na 583 metra sa stanicom Vidikovac na 1160 metara; glavni projektant bio je František Šup iz Čehoslovačke, a sustav je imao 50 kabina za po 4 putnika. Tijekom opsade Sarajeva žičara je zajedno s objema stanicama potpuno uništena. Jedna od prvih žrtava rata bio je Ramo Biber, koji je održavao gornju stanicu; ubijen je 2. ožujka 1992., a stanica Vidikovac danas nosi njegovo ime.
Nova žičara otvorena je 6. travnja 2018. Sustav je isporučio Leitner, a trasu i stanice projektirao je arhitekt Mufid Garibija. Od 33 gondole za po deset putnika pet je u bojama olimpijskih krugova, jedna u bojama zastave BiH, a ostale su crne.
Olimpijska bob-staza
Na XIV. zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu na Trebeviću su održana natjecanja u bobu i sanjkanju. Stazu je projektirao arhitekt Gorazd Bučar; gradnja je počela 1. lipnja 1981., a montaža je završena 30. rujna 1982.
Tijekom opsade snage bosanskih Srba koristile su stazu kao topnički položaj, a u jedan od posljednjih zavoja izbušeni su borbeni zakloni. Obnova je počela u lipnju 2014., a među ostalim uklonjeni su raslinje i grafiti. Nakon prvih popravaka bobaši i sanjkaši iz Bosne i Hercegovine i više drugih zemalja počeli su redovito koristiti stazu za ljetne treninge.
Šume, biljke i životinje
Trebević od 1954. ima zaštitu u kategoriji park-šume. Skupština Kantona Sarajevo 9. travnja 2014. proglasila je dio na području općine Stari Grad zaštićenim pejzažem; on obuhvaća 400,2 hektara u tri zone, uključujući zonu stroge zaštite. I dio u Republici Srpskoj od 2022. zaštićen je kao park prirode.
Tipične su dinarske šume: termofilne bukove šume, šume crnog graba te sastojine jele i smreke, u kojima raste i Pančićeva omorika. Zabilježeno je 99 vrsta biljaka i 14 vrsta gljiva, među njima blagva, te 26 vrsta ptica. Vuk, smeđi medvjed i bjeloprsi jež nalaze se na Crvenoj listi Federacije. Na stjenovitim terenima raširen je poskok.
Tragovi povijesti
U austrougarsko doba planina je dobila na važnosti prije svega iz vojnih razloga jer se s njezinih padina vidi cijeli grad. Na nekoliko uzvisina podignute su utvrde čiji se ostaci vide i danas. Istodobno su padine pošumljene i uređene planinarske staze. U Kraljevini Jugoslaviji osnovana su prva sarajevska planinarska društva i izgrađeni prvi planinarski domovi.
Kulturno-povijesno naslijeđe zaštićenog pejzaža obuhvaća zvjezdarnicu Čolina kapa u tvrđavi Bistrik-kula, ostatke tvrđave Draguljac i austrougarski vodovod Bistrica – Hrid.









