Slap
Potok Skakavac usjekao se u vapnence i dolomite preko kojih leži mlađi fliš. Ne nosi mnogo vode, a zimi led prekriva kaskadu u različitim oblicima. Sedra uz korito potoka svjedoči da je u geološkoj prošlosti ovuda tekla znatno veća količina vode.
Skakavac teče ispod Bukovika, visokoga 1.532 metra, u Perački potok, okosnicu cijeloga područja. Nizvodno od sela Perca on prelazi u rijeku Vogošću. Uokolo su brojni izvori, stijene, pećine, klisure i krški oblici, primjerice Crvene stijene, Uževica i klisura Sušice.
Biljke i životinje
Na području je zabilježeno oko 1.500 viših biljaka, među njima oko 100 vrsta dinarskoga, 120 balkanskoga i 40 jugoistočnoeuropskoga rasprostranjenja. Prevladavaju šume smreke i jele te bukve i jele; u blizini slapa na plitkim karbonatnim tlima rastu termofilne šume i šikare crnoga graba s jesenskom šašikom i s crnim jasenom. Na stijenama oko slapa raste vegetacija bogata endemskim i reliktnim vrstama, poput vrsta Edraianthus jugoslavicus, Dianthus kitaibelii i Daphne alpina.
Tu je i bogata medonosna flora, nekoliko stotina ljekovitih i aromatičnih biljaka, poput trave od utrobice (Gentiana asclepiadea), te mnogo vrsta gljiva. Od divljači ovdje žive medvjed, vuk, srna, divlja svinja, zec, lisica, lještarka, kuna, jazavac i divlja mačka, a od ptica brojne vrste, od kojih su neke ugrožene.
Spomenik prirode
Zaštićeno područje nalazi se na sjeveru Kantona Sarajevo i obuhvaća južne padine Ozrena te vrh i sjeverne padine Bukovika. Odluka da se šire područje slapa proglasi spomenikom prirode donesena je 2002., a 2010. uslijedio je zakon. Određene su tri zone zaštite, a prema kriterijima IUCN-a područje pripada kategoriji III. Njime upravlja Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja. Godine 2026. Skakavac je dobio priznanje Green Destinations Bronze Award.
Zabrane se razlikuju po zonama: lov i ribolov zabranjeni su na cijelom području, a u dvjema unutarnjim zonama i otvorena vatra; ondje ljekovito bilje, gljive i šumske plodove smiju brati samo vlasnici posjeda.
Tragovi prošlosti
Unutar granica nema evidentiranih kulturno-povijesnih spomenika. Studija zaštite ipak spominje dva pravoslavna i jedno staro muslimansko groblje te na više mjesta stećke, srednjovjekovne nadgrobne spomenike. Krajem 2008. na Babinu potoku otkriveno je značajno nalazište stećaka iz 13. i 14. stoljeća.
Planinarenje u Sarajevu i okolnim planinama ima tradiciju dužu od jednoga stoljeća, a kao organizirana aktivnost počelo je u austro-ugarsko doba. Već vodič iz 1913. spominje da je staza do Skakavca označena.
Dolazak i planinarenje
Automobilom se iz središta grada ide u smjeru dvorane Juan Antonio Samaranch (Zetra) i dalje do naselja Nahoreva, sve do rampe na ulazu u područje; odande se do slapa pješači oko 1 km. Broj parkirnih mjesta je ograničen. Minibus vozi iz Ulice Sutjeska, kod Druge gimnazije, do Nahoreva; s posljednje stanice pješke je oko 4 km do granice zaštićenoga područja, a odande još 4 km do slapa.
Područje je opremljeno klupama i odmorištima te je pogodno za planinarenje, brdski biciklizam i druge sportove u prirodi.












