Smještaj i krajolik
Područje pripada općini Ilijaš i smješteno je između sela Nišića i Krivajevića. Zapadni i sjeverni dio zauzimaju valovite planinske livade, dok južni i istočni prekrivaju velike i guste šume, pretežno crnogorične; ponegdje se izdižu stjenoviti vapnenački grebeni. Kao krško područje, Bijambare obiluju ponorima, vrtačama i špiljama.
Skupština Kantona Sarajevo je 25. rujna 2003. donijela zakon kojim su Bijambare proglašene zaštićenim krajolikom. Područje pripada V. kategoriji zaštite, obuhvaća 497 hektara i podijeljeno je u tri zone: prva, od 137 hektara, obuhvaća špilje, druga 308, a treća 52 hektara.
Srednja bijambarska pećina
Od osam špilja samo je Srednja (Glavna) bijambarska pećina uređena, osvijetljena i otvorena za posjetitelje. Sastoji se od četiri dvorane kroz koje vodi staza duga 400 metara s električnom rasvjetom, a obilazi se uz špiljske vodiče. Četvrta dvorana zbog svoje akustike nosi naziv „koncertna dvorana”. U njoj zimuju mali i veliki potkovnjak, koji ponajviše koriste taj topliji dio špilje.
Špilja je poznata po špiljskom nakitu: stalaktitima, stalagmitima, draperijama i sigastim kadama, nastalima dok je voda tekla preko naslaga kalcijeva karbonata i gline. Stalaktitu je za rast od 1 centimetra potrebno 100 do 150 godina. Projektom koji je financirala Europska komisija iznova su uređene staze, rasvjeta i info-kuća, a špilja je za posjetitelje otvorena u ljeto 2007.
Gornja pećina i ostale špilje
Među bijambarske špilje ubrajaju se i Gornja i Donja bijambarska pećina, Đuričina pećina, Ledenjača, Dimšina pećina, Ledenica i Nova pećina. Gornja pećina nije velika, ali je važno arheološko nalazište. Ulaz joj je širok 16 i visok 12 metara te okrenut prema jugozapadu. Hrvatski paleontolog M. Malez istraživao ju je 1967. Pronađeni su predmeti iz kamenog doba, oruđe i oružje, koji se danas čuvaju u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, te kosti životinja poput špiljskog medvjeda, kozoroga i divokoze. Nalazi pokazuju da su špilju u posljednjem ledenom dobu koristili ljudi epigravetijenske kulture. Do Gornje pećine vodi uređen put, a špilja je slobodno dostupna.
U Đuričinoj pećini se zimi skuplja snijeg koji pada kroz otvor na stropu. Drveće i stijene štite ga od sunca, pa se led i snijeg zadržavaju do kasnog proljeća, a ponekad i cijelu godinu.
Biljke, voda i staze
U zaštićenom području utvrđene su 133 biljne zajednice s više od 800 vrsta viših biljaka, među kojima su mnoge ljekovite, aromatične i jestive te medonosne biljke. Potok Bjelila teče kroz šume i proplanke i nestaje u ponorima, a tu su i izvori poput Banjevca, Studenca i Junakovca.
Područjem vode pješačke i biciklističke staze, edukacijska staza duga 1,5 kilometara i šumska staza duga 2 kilometra. Turistički vlakić vozi od ulaza do središnje zone. Edukacijsko-informativni centar nekadašnji je planinarski dom planinarskog društva Zvijezda iz Ilijaša, izgrađen 1971. i obnovljen 2013. Za djecu je tu igralište „Drveni grad”. Ovamo su preneseni i srednjovjekovni nadgrobni spomenici, stećci, s nekropole u Čevljanovićima.











