Smještaj iznad kanjona
Selo se nalazi na području Konjica, na strmim padinama kanjona Rakitnice, između vrhova Lovnice (1856 m) i Oblja (1896 m). Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika navodi nadmorsku visinu od oko 1472 metra, a drugi izvori 1495 metara. Sama je Bjelašnica gola vapnenačka visoravan siromašna vodom, mjestimično bogata pašnjacima, a vrh joj doseže 2067 metara.
S vidikovca iznad sela pogled seže do lanca Visočice, koja se 800 metara spušta prema Rakitnici. Prema lokalnom vjerovanju, iz tog je kanjona nekoć došao zmaj.
Od ljetnog stana do sela
Da su ovdje ljudi živjeli već u srednjem vijeku, svjedoči 27 stećaka. Današnje selo potječe od pastira iz Hercegovine: većina stanovnika Bjelašnice podrijetlom je s područja Nevesinja, Mostara i Ljubuškog. Oko Đurđevdana, 6. svibnja, tjerali su stada na planinu, a vraćali su se oko Lučindana, 31. listopada. S vremenom su se neki trajno nastanili i osnovali sela poput Lukomira, Umoljana i Čuhovića.
Početkom 20. stoljeća Gornji Lukomir bio je još ljetno naselje u koje su stanovnici Donjeg Lukomira dogonili stoku na ispašu; ondje su živjele obitelji Čomor i Masleša. Tijekom 1950-ih stanovnici Donjeg Lukomira trajno su se preselili gore, gdje su bili bolji putovi i obilje pitke vode. Zemaljski muzej u Sarajevu zabilježio je 1985. u Gornjem Lukomiru 43 stalna kućanstva, a Donji Lukomir bio je napušten. Škola je izgrađena 1958.
Kuće, džamija i stećci
Zaštićeno je selo u cjelini: 96 objekata, među njima 46 stambenih kuća, 49 gospodarskih objekata i bivša škola, te dvije nekropole sa stećcima. Kuće su većinom građene između 1950-ih i 1970-ih, ali po uzoru na mnogo starije kolibe. Tipične su male kamene kuće s visokim četverostrešnim krovovima između pašnjaka i stijena. Pokrivene su bile klinasto rezanom drvenom šindrom, šimlom; krajem 1980-ih stanovnici su je radi zaštite prekrili pocinčanim limom.
Džamija na zapadnom rubu sela izgrađena je 1968. Zidana je od neobrađenog kamena, ima krov od šimle i minaret s drvenim tijelom. Na uzvisini Vlaško groblje nalazi se 18 stećaka, od kojih je šest ukrašeno motivima poput mačeva, štita ili stiliziranog križa. Oko 100 metara sjeverozapadno, kod Jezerina, nalazi se još devet.
Život kroz godinu
Danas je Lukomir sezonski naseljen. Od svibnja do listopada mještani obrađuju zemlju i čuvaju stoku; po lijepom vremenu na livadama oko sela pase do 4000 ovaca. Noću su u kamenim torovima, a čuvaju ih bosanski ovčarski psi. Dio mještana još nosi tradicijsku odjeću i izrađuje ručno tkane vunene rukotvorine. Zimi se spuštaju u niže krajeve jer jak snijeg selo odsijeca otprilike pola godine.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika upozorilo je 2009. da promjene nakon završetka rata 1995. ugrožavaju ono po čemu je selo posebno, prije svega usku povezanost čovjeka i prirode.
Dolazak i staze
Posljednjih 11 kilometara prilaza čini vijugava makadamska cesta kroz krš i livade. Pješice do Lukomira vode dvije planinske staze iz Umoljana. Iz sela staze vode rubom kanjona prema Čuhovićima i Umoljanima te dolje u Rakitnicu.







