Smještaj i oblik
Sa zapada se uzdižu strme, šumovite padine Crne gore, a s istoka Tranjine dosežu 1055 metara. Između njih jezero ispunjava Boračku dragu. Eliptičnog je oblika, a obala mu je duga 2,4 kilometra.
U kolovozu se voda zagrije na oko 25 °C, a u veljači se ohladi do 0 °C. Ispod površine izbijaju brojni izvori, pa je voda ponegdje osjetno hladnija.
Kako je jezero nastalo
Boračko jezero često se naziva ledenjačkim, a neki ga opisi pripisuju ledenjačkoj eroziji u Boračkoj dragi. Među stručnjacima njegovo je podrijetlo ipak sporno. Već je 1897. geograf Cvijić opisao jezero kao bazen na rasjedu, pregrađen dvjema bočnim plavinama u dolini Boračkog potoka.
Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu izradio je 2003. ekološku studiju jezera. Prema njezinu zaključku jezero je pregradio naknadni nanos u uzdužnom profilu doline, a ledenjačko podrijetlo studija isključuje. Jezero je prema tome poslijeledenjačka tvorevina holocena.
Pritoke, otoka i Šištica
Jezero se ponajviše napaja vodom Boračkog potoka te brojnih izvora na obali i na dnu. Njegova otoka Šištica teče klisurom, a zatim se vodopadom ulijeva u Neretvu, na dijelu toka poznatom kao Mali kanjon. Vodopad ne teče cijele godine; smatra se geomorfološkom rijetkošću.
Budući da voda stalno dotječe i otječe, u jezeru postoji blago strujanje, što za stajaću vodu nije uobičajeno.
Povijest uz jezero
U rimsko doba cesta je vodila od Konjica dolinom Bijele, preko sedla Vrabač i visoravni Borci, pokraj jezera i dalje obroncima Prenja prema Hercegovini i moru. Kasnije je ovuda prolazio osmanski put „Mostarska džada” s nizom hanova. Bio je glavni karavanski put do 1868., kada je izgrađena cesta Sarajevo – Mostar dolinom Neretve.
Barun Benko dao je 1902. na Borcima sagraditi vilu s pogledom na jezero. Obitelj pjesnika Alekse Šantića kupila je kuću 1910., pa se ona i danas zove Šantića vila. Ondje je posljednje prebivalište imao slikar Lazar Drljača; grob mu je odmah uz vilu, a nadgrobni spomenik ima oblik stećka. Sarajevsko društvo „Prijatelj prirode” sagradilo je 1934. prvi rekreacijski objekt na obali. Tijekom Drugoga svjetskog rata njegovi su članovi ondje skrivali njemačke antifašiste, koji su u znak zahvalnosti uredili izvor nazvan „Vrelo slobode”. On se i danas nalazi na glavnoj plaži. Cesta od Konjica do jezera dovršena je tek 1949.
Osjetljivo jezero
J. Karlinski izmjerio je jezero 1892. sa 75 mjerenja dubine i izradio prvu batimetrijsku kartu; utvrdio je dubinu od 17,1 metra. Pri posljednjem sustavnom mjerenju 1980. bilo je to samo 13,8 metara. Delta Boračkog potoka širila se zbog nanosa dolomitnog pijeska u jezero, a eutrofikacija i zasipanje smanjuju njegovu površinu i obujam vode. Sve jači utjecaj čovjeka ubrzava taj proces. Jezero je pod zaštitu stavljeno prije više desetljeća.
U vodi žive, među ostalim, šaran, potočna i jezerska pastrva te riječni rakovi, pa jezero privlači i ribiče.








