Povijest jedne državne tajne
Tito je zapovijed izdao 1953., kad se hladni rat zaoštravao. U slučaju nuklearnog rata kompleks je trebao služiti kao središte vojnog zapovijedanja i skrovište za stožer Vrhovnog zapovjedništva te za Tita, njegovu obitelj i bliske suradnike. Radnici su pažljivo birani i morali su potpisati ugovor o šutnji, a po službenoj dužnosti su za projekt znala samo četiri zapovjednika. Nakon 26 godina gradnje bunker je dovršen 1979., a u njega je uloženo 4,6 milijardi američkih dolara. Održavanje je preuzela postrojba od 16 vojnika.
Nakon Titove smrti 1980. objekt je konzerviran, ali držan u pripravnosti za slučaj rata. U ožujku 1992. general JNA Milutin Kukanjac naredio je da se minira i sruši kako ne bi pripao vladi Bosne i Hercegovine. Eksploziv je već bio postavljen, no dvojica vojnika prerezala su žice pri povlačenju. Postrojba je bunker kasnije predala bosanskohercegovačkoj vladi, koja ga je u ratu koristila kao skladište za opskrbu. ARK D-0 ostao je državna tajna sve do 1990-ih.
Unutrašnjost bunkera
Izvana se vide samo tri neupadljive kuće koje nisu bile ucrtane ni na jednoj karti. One skrivaju ulaze: u prvoj kući troja metalna vrata debela 1,2 metra štite tunel koji vodi u brdo, ogranak Bjelašnice. Kompleks u obliku potkove građen je da izdrži nuklearnu eksploziju od 20 kilotona i podijeljen je na 12 povezanih blokova. Na više od 6500 četvornih metara nalazi se preko 100 prostorija: spavaonice, dvije velike konferencijske dvorane, pet operativnih centara s izravnim telefonskim vezama s Predsjedništvom, dvije kuhinje, kriptografski centar i potpuno opremljena operacijska dvorana.
Titov dio u bloku 8 ima pet prostorija, među njima njegov ured i spavaću sobu, iz koje se ulazilo u sobu njegove supruge Jovanke Broz. Do 350 ljudi trebalo je ovdje moći živjeti do šest mjeseci. Za to su postojali spremnici za 50 tona nafte, spremnici vode od 170 kubičnih metara i voda iz prirodnih izvora u planini, a svaki sustav imao je rezervu. Temperatura je između 21 i 23 stupnja, vlažnost između 60 i 70 posto, a cijeli kompleks osvjetljava oko 6000 neonskih cijevi.
Umjetnost u bunkeru
Danas je objekt u nadležnosti Ministarstva obrane Bosne i Hercegovine, a njime upravlja vojska. Sačuvan je gotovo nepromijenjen, sa svim simbolima socijalističke Jugoslavije. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila ga je 2014. nacionalnim spomenikom.
U bunkeru se od 2011. održavao bijenale suvremene umjetnosti D-0 ARK Underground, a prvo izdanje okupilo je 44 umjetnika iz 18 zemalja. Nova izdanja održavala su se svake druge godine, sve do petog i posljednjeg 2019. Projekt je od bunkera napravio spoj umjetničkog i vojnog muzeja: 159 djela 119 umjetnika iz 37 zemalja trajno je izloženo u bunkeru.









