Položaj i ime
Kompleks se nalazi na zaravnjenom brežuljku uz rukavac Neretve, uz cestu prema Gabeli, nekoć stari put za Metković. Smješten je u klinu ušća Trebižata u Neretvu, okružen bujnom mediteranskom vegetacijom. Imanje je opskrbljivalo rimsku Naronu, čiji se ostaci nalaze u selu Vidu kod Metkovića.
Podrijetlo imena nije sigurno. Pučka ga predaja povezuje s izrazom „mnogo gorjelo“. Jezikoslovac Petar Skok povezivao ga je s magullellus, starom mediteranskom riječju za kućicu. Danas se prihvaća tumačenje da je ime skraćeni oblik grčkog imena Hermagoras (Mogor), prema svetom Hermagori, učeniku evanđelista Marka, kojega su osobito štovali u Akvileji.
Od gospodarskog imanja do utvrđene vile
Sredinom 1. stoljeća jedan je doseljenik iz Italije ovdje dao sagraditi privatno gospodarsko imanje. Zgrada za preradu poljoprivrednih proizvoda stajala je na istaknutom dijelu brežuljka, a stambena zgrada na sunčanoj južnoj padini. Imanje je imalo kupalište, uljaru, mlin i pekarnicu, a ciglana, lončarska radionica i staja bile su izvan kompleksa. U 3. stoljeću imanje je izgorjelo.
Početkom 4. stoljeća preko ruševina je podignuto državno imanje s vilom koja danas čini glavninu kompleksa. Gospodarski dio starije građevine, s napravama za proizvodnju vina i ulja, mlinom i pekarnicom, uklopljen je u novu građevinu. Imanje je stradalo u velikom požaru, vjerojatno između 401. i 403., u vrijeme prodora Vizigota. Život se ipak nastavio: sredinom 5. stoljeća unutar zidina podignute su dvije ranokršćanske bazilike, a u okrugloj kuli pronađeni su predmeti karolinškog podrijetla iz 9. stoljeća. Na lokalitetu se pokapalo sve do 19. stoljeća.
Što se može vidjeti
Kompleks ima oblik pravokutnika dimenzija 102 × 86 metara s kulama na uglovima, slično Dioklecijanovoj palači u Splitu. Od četiri kule tri su imale kvadratnu osnovu, a četvrta, na istočnoj strani, bila je okrugla i zbog blizine Neretve uvučena. Sjeverna vrata, Porta decumana, krasila su dva kamena bloka, jedan s akantom, a drugi s vinovom lozom. Uz sva vrata stepenice su vodile do prsobrana. U unutrašnjosti su bile nastambe za radnike, spremišta za oruđe i urod te pet posuda za ulje ukopanih u tlo.
Na jugu je stajala dvoetažna palača vlasnika. Stambene prostorije na katu imale su mozaične podove i zidove s imitacijom mramora, a gornji trijem nosili su korintski stupovi od kamena s otoka Korčule. Od starije građevine iz 1. stoljeća, čiji je gospodarski dio uklopljen u novu vilu, do danas su ostali samo temelji istočnoga dijela; zapadni je dio uklonjen pri iskopavanjima. Arheolog Ivo Bojanovski 1963. i 1964. dijelom je obnovio i rekonstruirao antičku prešu, torkular.
Iskopavanja, tumačenja i zaštita
Prva iskopavanja na Mogorjelu provedena su od 1899. do 1903. pod vodstvom Carla Patscha. On je smatrao da je riječ o rimskom kaštelu, jednom u nizu utvrda između Krke i Neretve, no kasnija istraživanja nisu u cijelosti potvrdila to mišljenje, a drugi znanstvenici vide u njemu utvrđeni veliki posjed, odnosno villu rusticu ili palatium. Godine 1903. i 1904. konzervirani su zidovi i zasađeni čempresi. Daljnja istraživanja i obnove uslijedili su, među ostalim, 1947. te od 1951. do 1962.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo je Mogorjelo u studenom 2002. nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.






