Povijest
Počitelj leži uz cestu Mostar – Metković, oko 30 kilometara južno od Mostara i 3 kilometra od središta Čapljine. Utvrđeni grad vjerojatno je 1383. podigao bosanski kralj Stjepan Tvrtko I., a u srednjem vijeku bio je upravno središte župe Dubrave. Prvi se put u ispravama spominje 1444. Od 1463. do 1471. ovdje je bila ugarska posada, a potom su grad nakon kratke opsade osvojili Osmanlije. Ostao je osmanski do 1878., od 1713. do 1835. bio je sjedište počiteljske kapetanije, a od 1782. do 1879. sjedište kadiluka, sudskog okruga.
Pod austro-ugarskom vlašću Počitelj je od 1878. izgubio strateško značenje i počeo propadati, no upravo je gubitak te uloge sačuvao izvornu gradsku cjelinu. U ratu u Bosni i Hercegovini cijelo je povijesno mjesto teško oštećeno. Godine 1996. Počitelj je uvršten na World Monuments Watch, popis 100 posebno ugroženih spomenika kulture u svijetu. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine 2000. pokrenula je program trajne zaštite i obnove mjesta.
Utvrda i raspored grada
Počitelj pripada skupini malih srednjovjekovnih utvrđenih gradova na stijeni s jednom kulom. Jezgru čini unutarnji grad s donžon-kulom s kraja 14. stoljeća, dograđen u drugoj polovici 15. stoljeća. Nešto prije 1698. utvrda je znatno proširena, s Mehmed-pašinim i Delibašinim bastionom, dizdarevom kućom, žitnicom, tvrđavskom džamijom i cisternom.
Grad je podijeljen na zone. Dolje uz Neretvu bila je čaršija s dućanima, hanom i hamamom, iza nje medresa i imaret, a iznad njih džamija. Kuće se poput amfiteatra penju uz padinu, a minaret i sahat-kula daju krajoliku okomite naglaske. Unutar bedema nema groblja; Veliki harem nalazi se izvan bedema na padini, a natpisi na nadgrobnim spomenicima sežu do 1796.
Džamija, medresa, hamam i sahat-kula
Džamija Šišman Ibrahim-paše, zvana i Hadži Alijina džamija, prema kronogramu je podignuta 1562./63. i pripada klasičnom osmanskom tipu jednoprostorne džamije s kupolom. Godine 1993. minirana je, a kupola i minaret su se srušili; u međuvremenu je obnovljena i ponovno služi kao džamija. Medresa potječe iz vremena prije 1664.; njezinih pet učionica i dershana nižu se uz dvije strane unutarnjeg dvorišta, učionice su natkrivene malim kupolama, a dershana jednom velikom. I hamam je stariji od 1664., a sagradili su ga majstori iz Istanbula. Sahat-kula je kamena, završava kamenom piramidom i pripada tipu nastalom pod utjecajem mediteransko-dalmatinske arhitekture, koji se nalazi i u Mostaru i Stocu.
Godine 1961. započelo je preuređenje skupine kuća Gavrankapetanović iz 16. i 17. stoljeća u likovnu koloniju. Kompleks je 1993. izgorio, a nakon obnove ponovno služi kao likovna kolonija.
Obilazak i zaštita
Okosnicu mjesta čini glavni put: penje se od rijeke, dodiruje bedeme, obilazi džamiju s južne i zapadne strane, prolazi između medrese i kuće Gavrankapetanović te kroz donja vrata silazi do vrtova Donjeg polja. Sporedni put povezuje džamiju, medresu, imaret i hamam te kroz mala vrata vodi u Gornje polje.
Jezgra opasana bedemima nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine i muzej na otvorenom. Od 2007. povijesno mjesto nalazi se na preliminarnom popisu Bosne i Hercegovine za UNESCO-ovu svjetsku baštinu.







