Povijest
U ovom se kraju pokapalo davno prije srednjega vijeka: nekoliko ilirskih tumula u blizini pokazuje da Radimlja nastavlja staru tradiciju. Jezgrom nekropole smatraju se tri velika stećka u obliku sanduka, od kojih su dva bogato ukrašena plitkim reljefom.
Groblje je usko povezano s obitelji Hrabren-Miloradović, koja je ovdje živjela u 15. stoljeću. Njihovo naselje na obližnjem brdu Ošanići tada se zvalo Batnoge. Vojvoda Stipan, čije se ime nalazi iznad portala crkve u Ošanićima i na velikoj kamenoj stolici ispred nje, umro je oko 1470. Njegov sin Petar spominje se 1477. kao starješina vlaškoga katuna Hrabren.
Za austro-ugarske uprave (1878. – 1918.) cesta između Čapljine i Stoca izgrađena je posred nekropole i podijelila ju je na dva dijela.
Što se može vidjeti
U Radimlji se nalaze 133 stećka, postavljena u redove i usmjerena od sjeverozapada prema jugoistoku. Tu su 36 ploča i jedna ploča na postolju, 27 sanduka i 24 sanduka na postolju, 4 visoka sanduka i 5 visokih sanduka na postolju, 2 sljemenjaka i još 31 sljemenjak na postolju te 3 stećka u obliku križa.
Ukrašena su 63 stećka, udubljenim reljefom, urezivanjem ili kombinacijom obiju tehnika. Bogato su ukrašeni osobito sljemenjaci i visoki sanduci, a neki na bočnim stranama imaju arkade sa stupovima i lukovima. Česti su motivi loze s trolistima, tordirane vrpce, sunce, zvijezde i polumjesec, zatim križevi, štitovi, mačevi te luk sa strijelom. Ističu se muški likovi s visoko podignutom rukom, a drugi reljefi prikazuju borbe, lov i ples.
Vapnenac je vađen u kamenolomu na brdu Ošanići, oko 800 metara sjeveroistočno, gdje i danas leži nedovršeni stećak.
Natpisi i klesari
Pet stećaka nosi natpise na bosančici. U njima se spominju članovi obitelji Hrabren-Miloradović, a Radimlja se naziva njihovom baštinom „na Batnogah“. Pod jednim od stećaka leži Radoje, brat vojvode Petra; obojica su bili sinovi vojvode Stipana. Radoje Vukovič, Petrov sinovac, umro je 1480-ih ili 1490-ih godina.
Ovjekovječili su se i pisari i klesari: Bolašin Bogačič, Miogost i Ratko Brativonič ili Brativojevič uklesali su svoja imena na stećke.
Zaštita i svjetska baština
Nekropola je zaštićena od 1967., najprije kao spomenik kulture Bosne i Hercegovine. U studenom 2002. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je povijesno područje Radimlje nacionalnim spomenikom. Godine 2010. dovršeni su radovi na sustavnoj konzervaciji stećaka.
Od 2016. Radimlja je jedan od 28 lokaliteta svjetske baštine srednjovjekovnih grobalja sa stećcima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Stećci su nastajali od druge polovice 12. do 16. stoljeća, ponajviše u 14. i 15. stoljeću. Pod njima su svoje mrtve pokapale sve tri kršćanske zajednice srednjega vijeka: pravoslavna, katolička i Crkva bosanska.
Okolica i posjet
Radimlja pripada povijesnom području Stoca, u kojem su sačuvani tragovi mnogih razdoblja: prapovijesna špilja Badanj kod Borojevića, helenistički grad Daorson, srednjovjekovni gradovi Vidoški grad i Vršnik, crkva svetih Petra i Pavla u Ošanićima te džamije i čaršija iz osmanskoga doba.
Stećci se nalaze s obiju strana ceste prema Stocu. Jugoistočni rub lokaliteta obrubljuju čempresi, a sa zapadne i južne strane teče Radimlja, pritoka Bregave.








