Položaj i špiljski sustav
Ulaz se nalazi na rubu Popova polja u općini Ravno, 300 metara istočno od središta sela Zavale, na 260 metara nadmorske visine. Vjetrenica je hidrološki aktivan protočni speleološki objekt s četiri vodena toka, desecima manjih povremenih potoka i podzemnim jezerima. Prema podacima UNESCO-a duga je 7324 metra i dio je riječnog sustava Trebišnjice.
Ime je dobila po snažnom strujanju zraka na ulazu. Ono nastaje zato što se stalna unutarnja temperatura izjednačava s promjenjivom vanjskom: ljeti topli zrak ulazi kroz duboke pukotine iznad špilje, hladi se i izlazi na glavnom ulazu. Povremena mjerenja pokazala su brzinu do 10 metara u sekundi. Zimi, kad je vani znatno hladnije nego unutra, strujanje mijenja smjer.
Život u tami
U špilji je zabilježeno više od 230 svojti, među njima 180 životinja, 14 gljiva i 35 protista. Od toga 93 žive isključivo u podzemlju, 48 u vodi i 45 na kopnu, a 40 ih je ovdje prvi put znanstveno opisano. Samo iz roda rakušaca Niphargus ovdje živi devet vrsta. U Vjetrenici žive i Marifugia cavatica, jedini podzemni cjevaš na svijetu, te Velkovrhia enigmatica, slatkovodni obrubnjak koji živi samo u podzemnim vodama. Nekoliko vrsta smatra se živim fosilima čiji su bliski srodnici davno izumrli.
UNESCO je špilju 2024. upisao na popis svjetske baštine prema kriteriju (x), koji se odnosi na bioraznolikost. Riječ je o prvom samostalnom prirodnom dobru Bosne i Hercegovine na tom popisu. Danas se Vjetrenica nalazi u zoni stroge zaštite Zaštićenog krajolika Vjetrenica – Popovo polje.
Povijest istraživanja
Već je Plinije Stariji spomenuo špilju 77. godine u djelu Naturalis historia. Velika otkrića učinio je češki speleolog Karel Absolon od 1912. do 1914., a znanstveno ju je prvi opisao beogradski istraživač Mihajlo Radovanović 1929. Za posjetitelje je Vjetrenica otvorena 1964. Godine 1968. pronađen je cjelovit kostur leoparda, koji se danas čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
U ratu 1990-ih oprema je uništena, a u proljeće 2010. špilja je ponovno otvorena za posjetitelje. Na samom ulazu nalazi se grob velikaša iz 15. stoljeća; još se vidi stećak uklesan u stijenu, s motivima plemića-konjanika i lova.
Što se vidi u obilasku
Ulaz je dimenzija 7 puta 3 metra i zatvoren je željeznim rešetkastim vratima. Iza njega slijede prostrani hodnici i dvorane, skupine siga i sigaste kade, koje ljeti presuše, dok u kišnom razdoblju voda teče iz kade u kadu. Simbolom špilje smatra se Zlatna dvorana s velikim žutim saljevom. Dalje stoje stalagmiti Turskog groblja, visoki do 3,5 metra, a staza za posjetitelje završava kod Hajdučkog stola, skupine kamenih blokova poput stola i stolica. Temperatura zraka tijekom cijele godine iznosi oko 11 stupnjeva, pa je toplija odjeća korisna i ljeti.
Zajedno sa selom Zavalom i njegovom starom kamenom arhitekturom špilja čini prirodnu i graditeljsku cjelinu.




