Iznad Une
Utvrda se nalazi na brijegu s istočne strane brda Debeljače, na lijevoj obali Une. Ispod nje prostiru se Golubićko polje, rijeka i magistralna cesta. S uzvisine iznad sela Sokolca pruža se pogled na Bihać, a tko iz grada ide prema Štrbačkom buku u Nacionalnom parku Una, usput ugleda ostatke tvrđave.
Kraljevski grad i osmanska utvrda
U srednjovjekovnim ispravama utvrda se javlja pod imenima Sokol, Zokol i Sokolatz. Prvi spomen povezuje se s 1380. godinom, a najstarija povelja koja Sokolac navodi kao kraljevski grad potječe iz 1395. Utvrda je dugo bila poprište borbi za prijestolje i krunu između Sigismunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog. Kraljevi su je zatim često prepuštali plemićima i ponovno otkupljivali. Zbog važnosti Sokolca za obranu Bihaća, bihaćki kapetan Petar Keglević dobio je utvrdu po nalogu kralja Ferdinanda.
Osmanska vojska osvojila je tvrđavu 1592., zajedno s Bihaćem. Do 1711. pripadala je Bihaćkom sandžaku, potom Bihaćkoj kapetaniji, a upravljao je njome ćehaja. U osmansko doba važniji je bio obližnji Ripač na otoku u Uni. Godine 1833. u Sokolcu su bila samo 2 manja topa, a nedatirani popis bilježi tek 12 vojnika. Utvrda je napuštena nakon 1878.
Prapovijesna gradina
Na mjestu današnje tvrđave već je u brončanom dobu postojala gradina veličine 670 sa 170 metara. Ulomci keramike pronađeni tijekom iskopavanja upućuju na 10. do 9. stoljeće pr. Kr., što odgovara vremenu sojenica na Uni u obližnjem Ripču. Tada su područje Une nastanjivali Japodi, ilirsko pleme.
Bedemi, Kapi kula i glavna kula
Sačuvana utvrda ima oblik trokuta. Po vrhu zidina sačuvali su se ostaci gusto nanizanih grudobrana, od kojih svaki u sredini ima malu puškarnicu, a ispod njih konzole i rupe za drveni ophodni hodnik. U prostranoj unutrašnjosti naziru se tragovi kuća naslonjenih na bedeme. Na ulazu stoji trokatna Kapi kula s mašikulama na vrhu. Gradsko dvorište dugo je do 175 i široko do 120 metara.
Na najvišoj točki dvorišta nalazi se glavna kula, okružena malim unutarnjim dvorištem nepravilna četverokutna oblika, u kojem je pri iskopavanjima pronađena cisterna. Kula ima promjer 10 metara i visoka je 16 metara. Ulaz je na drugom katu, a s unutarnjim dvorištem povezivalo ga je drveno stubište. Unutarnje prostorije imaju šiljaste svodove, kamin i četverokutne prozore s kamenim klupama ispred njih. Na samom vrhu su puškarnice iza zaštitne ograde; izvorni šiljasti drveni krov nije sačuvan.
Zaštita i obnova
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je povijesno područje s prapovijesnom gradinom te srednjovjekovnim i osmanskim gradom Sokolcem nacionalnim spomenikom. Tvrđava je obnovljena u sklopu projekta HERA, koji je financirala Europska unija, a u kojem su sudjelovali i Vlada Unsko-sanskog kantona i Grad Bihać. Pri obnovi su korišteni domaći materijali: sedra, lokalni vapnenac i tvrdi pješčenjak, povezani mortom čiji je sastav prethodno utvrđen analizom.






