Položaj i krajolik
Za Travnik je Vlašić izletište, simbol i orijentir u isti mah: poput goleme tvrđave ta visoka planinska barijera dominira širokim prostorom uokolo. Markantnim stijenama, ponajprije Devečanskim stijenama, zatvara dolinu Lašve sa sjevera. Planina je razvođe između Vrbasa na zapadu i Bosne na istoku, a obje se rijeke ulijevaju u Savu.
Glavni vrh zove se Paljenik, u narodu i Opaljenik, a na njemu je odašiljač za radio i televiziju. Od vrha Ljute grede prema jugu pruža se prostran travnjak sa sočnim livadama sve do Vlaške gromile i Paljenika.
Klima i zima
Dok Travnik ima umjereno kontinentalnu klimu, na Vlašiću su zime duge, hladne i snježne, a ljeta svježa i kratka. Osim u iznimnim godinama, snježni pokrivač na visoravni i na Babanovcu zadržava se neprekidno pet mjeseci, od sredine studenoga do sredine travnja. Olujnih dana je malo, a skijaške staze zaklonjene su od jačih vjetrova.
Skijaški centar Babanovac ima staze različite težine za skijanje, daskanje na snijegu i sanjkanje. Tijekom Zimskih olimpijskih igara 1984. u Sarajevu planina je služila kao pričuvno sportsko središte.
Pastiri, trgovina i povijest
Na pašnjacima Vlašića stada su napasali još Iliri, a nakon njih doseljeni Slaveni. Ime planina duguje Vlasima, potomcima romaniziranog stanovništva. Vuna, koža, sir i loj u srednjem su vijeku bili predmet trgovine između Bosne i Dubrovnika. Na planinu su dolazili i bosanski kraljevi i velmože, na što upućuju nazivi predjela poput Kraljice, Kraljeva Guvna i Kraljičine vode.
U srednjovjekovnoj župi Lašvi nekoliko se putova oslanjalo na trase starih rimskih cesta. Glavna ruta prema sjeverozapadu išla je preko Vlašića, Gostilja i Vitovlja do Banje Luke, a u Vitovlju je bilo svratište. U ratu u Bosni i Hercegovini planina je zbog položaja iznad doline Lašve bila poprište žestokih borbi.
Sir, ovce i pastirski psi
Vlašićki ili travnički sir bijeli je, uglavnom posni sir koji se čuva u salamuri. Izvorno se pravi od svježeg ovčjeg mlijeka, danas i od kravljeg ili od mješavine, a zrije dva do tri mjeseca. Mlijeko poseban okus duguje mnogobrojnom bilju koje ovce pasu na pašnjacima. Stručnjaci poput Marka Vege smatraju da su recepturu oko 1000. godine ili ranije osmislili Vlasi. Od ranog proljeća do kasne jeseni stada ovaca pasu po livadama južno od Ljute grede, gdje je i središte proizvodnje vlašićkog sira.
Dva su druga zaštitna znaka kraja ovca pramenka i tornjak, pastirski pas koji stoljećima čuva stada od vukova i medvjeda.
Planinarenje i priroda
Godine 1932. na Devečanima je otvorena prva planinarska kuća na Vlašiću, a s planinarima su došli i prvi skijaši. Godine 1946. uslijedio je planinarski dom na Galici. Otada je Vlašić okupljalište planinara s mnogo markiranih staza, a dolaze i penjači, biciklisti i berači ljekovitog bilja.
Dva slapa na potoku Pljačkavcu navode se kao geomorfološki spomenik prirode. Na Ilomskoj se dva slapa nalaze jedan iznad drugoga, a zimi se zalede. Na Vlašiću raste endemska ruža Rosa Brandis, a na njegovim pašnjacima živi rijetko slijepo kuče.






