Kupreško polje i okolne planine
Kupreško polje velika je krška visoravan istočno od Livanjskog i Glamočkog polja te sjeverno od Duvanjskog polja. Pruža se od sjeverozapada prema jugoistoku, dugo je 24 kilometra, široko 10 kilometara i ima površinu od 93 četvorna kilometra. Kupreški kraj obuhvaća i dvije znatno manje visoravni, Vukovsko polje i Ravno, obje na oko 1135 metara.
Sa svih strana uzdižu se planine, među njima Stožer s 1758 metara i, na jugu, Malovan. Planine na sjeveroistoku čine razvođe: s jedne strane vode teku u Jadransko, a s druge u Crno more. Na Kupresu se kaže da Stožer ima izvora koliko godina ima dana.
Klima, zima i ljeto
Klima je oštra, planinska, s prosječnom godišnjom temperaturom od 5,7 °C. Oborine padaju prosječno 141 dan u godini, od toga 55 dana snijeg. Zbog snažnih planinskih vjetrova studen je velika, a snježni nanosi česti.
Zimi je Kupres skijaško odredište: na Čajuši i Stožeru nalaze se skijaški centri za skijanje i daskanje na snijegu. Ljeti se visoravan koristi za planinarenje i biciklizam, ali i za paraglajding i jahanje.
Tragovi povijesti
Unatoč oštroj klimi visoravan je naseljena od prapovijesti. Iz tog razdoblja potječu utvrde i tumuli; poznati nalaz iz zemljanog tumula u Pustopolju kod Gornjeg Malovana datira se oko 1800. pr. Kr. Iz rimskog doba na znatnoj su duljini sačuvani tragovi cesta, primjerice Solarski put između dolina Janje i Rame.
Do 1326. kraj se zvao Vrhovine, a tada je za vladavine Stjepana II. pripojen Bosni. Mletački diplomat Katarin Zeno spominje Kupres 1550. kao utvrdu „Cuprus”, a u osmansko doba mjesto je bilo utvrđeno trima kulama. Budući da visoravan nadzire promet između Dalmacije i središnje Bosne, ima veliku stratešku važnost. U ratu 1990-ih grad je teško oštećen.
Stećci na Ravanjskim vratima
Na kupreškim visokim poljima poznato je više od 40 nekropola s 1055 evidentiranih stećaka, uglavnom uz stare rimske i srednjovjekovne putove. Nekropola na Ravanjskim vratima nalazi se na prolazu širokom oko 100 metara između brda Gradac i Gradina, koji povezuje Vukovsko i Ravanjsko polje; nekropolu presijeca makadamska cesta. Sastoji se od donje nekropole s 43 i gornje s 25 nadgrobnih spomenika. Među motivima su prizori lova i kola, ruka s mačem, rozete, polumjeseci i jelen.
Ravanjska vrata nacionalni su spomenik i jedno od groblja sa stećcima upisanih 2016. na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Stanje im je ipak loše: mnogi su stećci utonuli ili se prevrnuli, a mahovina i lišajevi učinili su ukrase neprepoznatljivima.
Strljanica i Kukavičko jezero
Svake se godine u srpnju na livadi Strljanica održava istoimeno natjecanje kosaca. Kosi se ručno, kosom, a ocjenjuju se vrijeme, trud i količina pokošene trave, jer košnja na toj visini traži snagu i posebnu tehniku. Po tradiciji se natječu muškarci od 18 godina naviše, dok žene grabljaju travu i pripremaju hranu za goste. Uz natjecanje idu narodne nošnje i kovanje kosa. UNESCO je 2020. uvrstio taj običaj na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine.
Jugoistočno od grada, kod sela Kukavica, leži Kukavičko jezero, malo ledenjačko jezero s pastrvama i rakovima. Prema legendi nastalo je od suza zlatokose vile čiji je voljeni vitez netragom nestao.






