Akumulacija u gornjoramskoj kotlini
Jezero se nalazi u gornjoramskoj kotlini. Oko njega se strmo dižu masivi Raduše, Makljena, Ljubuše i Vrana. Dugo je do 12 kilometara, a duboko do oko 95 metara. Razina vode znatno se mijenja: pri maksimalnoj koti od 595 metara jezero zauzima oko 1550 hektara, a pri minimalnoj koti od 536 metara samo 245 hektara.
Glavni je dotok Rama, čija su dva snažna izvora jugozapadno od sela Varvare. Slivno područje od 550 četvornih kilometara sam je početak Jadranskog slijeva, pa je voda izrazito čista. Kamena nasuta brana s betonskim ekranom, visoka 100 metara, građena je od 1964. do 1968. Elektrana se nalazi pod zemljom oko 9,7 kilometara jugoistočno i ima dvije turbine od po 80 megavata. Ribolovom na jezeru upravlja Sportsko ribolovno društvo Rama.
Potopljena sela i novi poluotok
Zbog akumulacije iz sela gornje Rame preseljeno je 2939 ljudi. Kad je vodostaj nizak, izranjaju ostaci starih naselja koji se mogu obići, među njima stari nadgrobni spomenici i podnožje munare nekadašnje džamije u Kopčićima.
Promijenio se i Šćit: do 1968. naselje je dominiralo Ramskom kotlinom, a otkako je izgrađena brana u Kovačevu polju, postalo je poluotok. S obalom ga povezuje cesta duga oko 2 kilometra na umjetnom nasipu. Samostan je 10 kilometara zapadno od Prozora.
Franjevački samostan Šćit
Franjevci, prisutni u Bosni od kraja 13. stoljeća, podigli su samostan u Rami vjerojatno u 15. stoljeću, prije dolaska Osmanlija. Ramska kustodija spominje se 1493. na generalnom kapitulu reda u Asizu. Samostan i crkva izgorjeli su 1557., a tom je prilikom ubijeno nekoliko franjevaca. Nakon novog požara 1682. franjevci su 1687. s dijelom katolika napustili Ramu i preselili se u Cetinsku krajinu. Sa sobom su odnijeli Gospinu sliku, koja se danas čuva u Sinju, u tamošnjoj franjevačkoj crkvi.
Obnova je počela u 19. stoljeću: na starim temeljima do 1857. podignuta je nova samostanska zgrada, a 13. lipnja 1873. položen je kamen temeljac crkve, za čiju je gradnju darovao i car Franjo Josip. Crkva je izgorjela 13. srpnja 1942., a ponovno je otvorena u studenome 1956. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici od 14. do 20. ožujka 2006. proglasilo je samostan, crkvu i kulturni krajolik nacionalnim spomenikom.
Umjetnost u samostanskoj crkvi
Pri obnovi 1966. zvonik je dobio vitak izgled, a od tla do vrha križa visok je 40,05 metara. Josip Biffel naslikao je 1968. tri zidne slike u apsidi. Središnja ima 72 četvorna metra i prikazuje Mariju kao zaštitnicu ramskog puka, s Ramljanima u narodnoj nošnji. Vitraje je izradio Josip Poljan.
Kipar Kuzma Kovačić izradio je 1997. na istočnom zidu Gospina vrata: izvana Divu Grabovčevu iz ramske predaje, a iznutra Gospu koja se danas štuje u Sinju. Od 1991., kada se slavilo 700 godina djelovanja franjevaca u Bosni, brojni su umjetnici samostanu darovali svoja djela, među njima Mile Blažević svoje terakotne inačice Ramskog križa.







