Delmati, Rimljani i mnoga imena
Najstariji poznati stanovnici Duvanjskog polja bili su Delmati, ilirsko pleme. Njihovo se središte Delminij smješta na planinu Lib, između Kongore i Borčana, a Rimljani su ih nakon dugog otpora pokorili početkom 1. stoljeća poslije Krista. Rimski Delminij, u kojem su se križali važni putovi, stajao je ondje gdje je danas bazilika. Ime potječe od ilirske riječi za pašnjak, odnosno ovcu.
Slaveni su se u polju nastanili početkom 7. stoljeća. Budući da je Delminij postao središte velike župe, mjesto se otada zvalo Županjac, a pod Osmanlijama, koji su kraj zauzeli sredinom 15. stoljeća i držali ga do 1878., Županj-potok. Godine 1928. kralj Aleksandar I. preimenovao ga je u Tomislavgrad, u čast svojega novorođenog sina Tomislava, koji je ime dobio po hrvatskom kralju. Nakon Drugoga svjetskog rata grad se zvao Duvno, sve dok se stanovnici na referendumu 12. kolovoza 1990. nisu izjasnili za ime Tomislavgrad.
Bazilika i središte grada
Izgled grada obilježavaju franjevačka spomen-bazilika sv. Nikole Tavelića i samostan pokraj nje. Dio crkve podignut je na ostacima rimskog foruma. Kamen temeljac položen je 8. srpnja 1924., a projekt je izradio arhitekt Stjepan Podhorsky. Vanjski radovi završeni su 1932., a crkva je posvećena 29. rujna 1940. pred oko 8000 ljudi, iako gradnja još nije bila gotova. U unutrašnjosti je slika „Isus prijatelj malenih“ Vlahe Bukovca. Ispred bazilike je uređen park, a uz crkvu stoji nekoliko kipova hrvatskih svetaca.
U središtu grada stoji brončani spomenik kralju Tomislavu, posvećen ujedno i poginulim hrvatskim braniteljima. Izradio ga je zagrebački kipar Vinko Bagarić.
Duvanjsko polje
Krško polje leži na 860 do 900 metara nadmorske visine, dugo je 20 kilometara, široko 12 kilometara i ima površinu od 125 četvornih kilometara. Okruženo je planinama: sa sjeveroistoka i istoka Ljubušom i Vranom, s juga Gvozdom, s jugozapada i zapada Midenom i Grabovicom, a sa sjevera Tušnicom i Jelovačom. Stoljeća sječe ogolila su većinu padina, samo je Vran još prekriven visokom šumom. Jedina rijeka, Šujica, dolazi podzemljem iz Kupresa, izbija na površinu u Šujici, ponire u Kovačima, u Prisoju se ponovno pojavljuje kao Ričina i danas napaja Buško blato. U polju je nekoliko nekropola stećaka, primjerice u Zidinama, Sarajlijama, Letki, Lipi i Mandinu Selu.
Špilje i planinarske staze
U planinama oko Duvanjskog polja i Buškog jezera poznato je više od 200 speleoloških objekata – jama, špilja i urušnih vrtača. U špilji Dahni otkrivena su medvjeđa legla i ostaci, a njihova se starost procjenjuje na 5000 do 20.000 godina. Na zaravni planine Grabovice nalazi se urušna vrtača Veliki Samograd, duga 190 metara, široka 110 metara i duboka 40 do 60 metara.
Mjesno planinarsko društvo Orlova stina održava više od 170 kilometara staza, od zahtjevnih planinskih uspona do laganih šetnica. Kroz ovaj kraj prolazi i Via Dinarica, duga planinarska staza koja, među ostalim, povezuje Sloveniju, Hrvatsku, Crnu Goru, Albaniju i Bosnu i Hercegovinu.
Buško jezero i Blidinje
Dvije trećine Buškog jezera pripadaju općini Tomislavgrad. Akumulacija leži na oko 700 metara nadmorske visine i služi kao spremnik vode za Hidroelektranu Orlovac. Ljeti se voda dobro zagrije pa je ugodna za kupanje, jezero odgovara sportovima kojima je potreban vjetar, a okolne planine mame na penjanje. Između Vrana i Čvrsnice, također na području općine, smjestilo se manje planinsko jezero Blidinje. Park prirode Blidinje nudi planinarske, skijaške i biciklističke staze.









