Položaj i izgled
Cincar pripada Dinaridima na zapadu Bosne i Hercegovine. Leži sjeveroistočno od Livna, između Kupreškog i Glamočkog polja, a preko njega prolazi granica općina Glamoč i Livno. Uz glavni vrh po krškoj su visoravni raspršeni vrhovi poput Malovana (1826 m), Osječenice (1798 m) i Osin Glavice (1720 m), a desetak vrhova prelazi 1700 metara.
Do sredine 20. stoljeća planina se u većini isprava zvala Cincer, a domaći Hrvati zvali su je Ćinćer; današnje ime ustalilo se nakon Drugoga svjetskog rata. Građena je uglavnom od vapnenca i dolomita, a na sjevernim padinama cirkovi i morene svjedoče o ledenjacima iz ledenog doba. Ispod jugozapadnih padina prostire se krška površ Krug, visoka od 1150 do 1350 metara, prošarana vrtačama i drugim krškim oblicima.
Klima i biljni svijet
Cincar dijeli gorja s polusredozemnom klimom u podnožju od kišnijih i hladnijih planina u zaleđu. Snijeg obično leži od sredine listopada do sredine svibnja, pa tada Cincar privlači skijaše. Bura se zna pretvoriti u oluju i jedan je od razloga što na jugozapadnim padinama gotovo nema šume.
Južne i jugozapadne padine prekrivaju planinski pašnjaci, a na sjevernoj strani raste gusta, pretežno crnogorična šuma. Više rastu klekasta bukva do oko 1600 metara i bor krivulj do oko 1900 metara, a iznad toga do vrhova samo travnjaci.
Konji s Kruga
Na visoravni podno Cincara slobodno žive konji. U znanstvenom smislu nisu pravi divlji konji, nego potomci radnih konja koje su seljani iz okolice Livna pustili kad su traktori i strojevi preuzeli poljske radove. Prilagodili su se oštrim zimama i jakom vjetru i žive u sedam krda. Godine 2013. izbrojeno je 286 grla, a 2019. njih 418.
S domaćom stokom konji se natječu za oskudnu vodu. Uz glavnu cestu planinarsko-ekološko društvo Borova Glava uredilo je za njih dva pojilišta. Grad Livno stavio je konje pod zaštitu, ali ju je 2017. obustavio, kad su porasli odštetni zahtjevi poljoprivrednika i vozača. Zimi, naime, konji silaze do cesta da ližu sol kojom se posipaju.
Planinarenje i napomene
Polazište je Livno. Markirana staza vodi pokraj vrela Duman, penje se ispod stijena kroz borovu šumu do lugarske kuće na Bašajkovcu, zatim kroz hrastovu šumu na golu visoravan Krug i preko nje do Begovca. Ondje je izvor koji ne presušuje i ruševine nekadašnje stočne farme. Odatle staza strmo vodi na vrh, na kojem stoji mali betonski stup. Za vedrih dana pogled seže do otoka Brača i Jadrana.
Bez snijega planina je obično od lipnja do listopada, no snijeg može pasti u bilo koje doba. U lipnju je sve zeleno i puno cvijeća, u srpnju i kolovozu vruće je i hlada gotovo nema, a u listopadu trava požuti i vidljivost je često dobra. U zabačenim planinskim područjima i na selu neoznačene mine i neeksplodirana ubojna sredstva u Bosni i Hercegovini i dalje predstavljaju opasnost. Zato se prije ture valja kod Centra za uklanjanje mina BHMAC raspitati o aktualnoj situaciji i po mogućnosti ne silaziti s glavnih cesta i asfaltiranih površina. Tko automobilom prelazi visoravan, mora tijekom cijele godine računati s konjima na cesti.






