Ploče i Bare
Nekropola na lokalitetu Ploče leži na prapovijesnom tumulu polumjera 40 metara i visine oko 3 metra. U njegovu se središtu nazire četvrtasto udubljenje, gdje je vjerojatno stajala srednjovjekovna građevina. Zabilježen je 51 stećak – 50 sanduka i jedan sljemenjak – koji su zrakasto položeni oko središta humka; tri su malo izdvojena, 10 metara sjevernije. Ukrašena su tri sanduka.
Druga nekropola, Bare, nalazi se nedaleko, na uzvisini bez kružnoga podnožja, dugoj oko 80 i širokoj oko 30 metara. Njezina 83 spomenika – 78 sanduka, jedan sljemenjak i 4 ulomka – okrenuta su u smjeru sjever – jug. Ukrašeno je šest sanduka. Oba su lokaliteta ograđena. Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske 2012. zabilježio je ukupno 132 stećka i ulomka. Od motiva se javljaju linija koja označava dvojni grob, rozeta, mač i križ; natpisa nema.
Tumuli i gradine
Glasinačko polje naseljeno je od prapovijesti jer su se ovdje križali putovi između dolina Bosne i Drine. Poznato je više od 50 prapovijesnih gradina i više od 1200 tumula u skupinama; najstariji istraženi tumuli potječu iz ranoga brončanog doba. Kraj se povezuje s ilirskim plemenom Autarijata. Željeznodobna skupina poznata kao glasinačka doživjela je procvat od sredine 7. do sredine 5. stoljeća pr. Kr., o čemu svjedoče naselja, grobovi i brojni nalazi, među njima oružje, keramika, nakit i uvezeno brončano posuđe.
Kraj je rano istraživan: gradine i tumule od 1886. do 1891. istraživali su Đorđe Stratimirović, Ćiro Truhelka, Vejsil Ćurčić i Franjo Fiala, a 1971. Šefik Bešlagić popisao je stećke. Još srednjovjekovnih nekropola ima na lokalitetima Talin, Laze, Kusače, Čavorine i Potpećine.
Srednji vijek i osmansko doba
To što su mnoge srednjovjekovne nekropole nastale na tumulima ili uz njih pokazuje da je kraj tada bio dobro naseljen i da se na istim mjestima nastavilo pokapati. U srednjem je vijeku područje pripadalo župama koje su zajedno sa susjednom Pračom bile dio zemlje Pavlovića, među njima i župi Pale u porječju Paljanske Miljacke. U 15. i 16. stoljeću nalazilo se u osmanskom vilajetu Pavle i nahiji Olovo, a krajem 16. stoljeća osnovan je novi kadiluk Birač, odnosno Vlasenica, kojemu su pripadali i Knežina i okolica. Iz toga su razdoblja sačuvana brojna groblja s nišanima. Za austro-ugarske uprave polje se zvalo Bandino polje. U 20. stoljeću uz nekropolu je izgrađena cesta koja Luburića polje dijeli na dva dijela.
Zaštita i stanje
U listopadu 2010. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je prapovijesne tumule i nekropole u Luburića polju nacionalnim spomenikom, a 2016. postali su jedan od 28 lokaliteta svjetske baštine stećaka. Upisano područje obuhvaća 3 hektara, a zaštitna zona 4,6 hektara.
Opis iz 2017. ocjenjuje stanje zadovoljavajućim, a stećci su na izvornom mjestu. Većinu ipak prekrivaju mahovina i lišajevi, a mnogi su oštećeni dugotrajnim djelovanjem vremenskih prilika, napukli ili utonuli, pa se ne mogu vidjeti u cijelosti. Godine 2011. lokalitet je geodetski snimljen, a stećci pojedinačno fotografirani.








