Položaj u Visočkom polju
Selo Arnautovići, koje je današnje ime dobilo u 17. ili 18. stoljeću, srednjovjekovne su Mile. Leži u Visočkom polju na desnoj obali Bosne, blizu ušća Goruše, oko 2 kilometra od stare varoši Podvisoki; još su bliže Biskupići i Moštre, politička i kulturna središta srednjovjekovne Bosne. Odavde je prema sjeveru vodio put za Sutjesku i Bobovac. Crkva je stajala na mjestu neolitskog naselja iz razdoblja oko 2600. do 2400. prije Krista.
Današnji izgled lokaliteta obilježila je gradnja pruge 1947.: ruševine su tada grubo poravnate i na njima su podignute barake za omladinske radne brigade, a uskotračna pruga, kasnije cesta, presjekla je područje zajedno s crkvom na dva dijela.
Bansko sjedište, samostan i mjesto sabora
Mile se prvi put spominju 1244. u povelji kralja Bele IV. kao posjed Bosanske biskupije, kod crkve sv. Kuzme i Damjana. U 14. stoljeću Mile su bile bansko sjedište i središte državnog života. Ban Stjepan II. Kotromanić ovdje je podigao prvi franjevački samostan sv. Nikole; osnivanjem franjevačke vikarije 1340. Mile postaju sjedište crkvenih ustanova, a samostan je čuvao vladarske isprave. U Milima su se održavali bosanski državni sabori, a od 1367. do 1407. izvori bilježe novčane priloge dubrovačkih trgovaca samostanu.
Je li Tvrtko I. 1377. okrunjen za kralja u Milima, sporno je. Arheolog Pavao Anđelić zastupao je tu tezu, dok je povjesničar Ćirković krunidbu smještao u srpske zemlje, možda u manastir Mileševu. Oko 1600. biskup Baličević zabilježio je u izvješću da se crkva naziva kraljevskom kapelom. Samostan je napušten 1697. tijekom Velikog bečkog rata.
Crkve i kraljevski grobovi
Iskopavanja pokazuju četiri graditeljske faze. Starija gotička crkva podignuta je vjerojatno oko 1340., ubrzo nakon osnivanja samostana; poslije joj je dograđena veća gotička crkva.
Zabilježeno je više od 100 grobova, od toga 36 u crkvi; oko nje se prostirala nekropola stećaka. Grob bana Stjepana II., koji je umro 1353., nije se mogao arheološki potvrditi, iako kroničari poput Mavra Orbinija navode da je ovdje pokopan po vlastitoj želji. Grobnica Tvrtka I., koji je 1353. postao ban, a 1377. kralj, nalazila se u stražnjem dijelu crkvenog kora. Nad njom su stajale crvenkastosmeđe kamene ploče s plitkim figuralnim reljefima i pomno isklesan stećak, od kojega je danas ostao samo teško oštećen blok. U grobnici su nađeni ostaci brokatnog plašta s kraljevskim grbom te zlatno prstenje.
Iskopavanja i posjet
Prva iskopavanja obavio je 1909. i 1910. kustos Patsch iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu; sustavno je lokalitet istražen 1976. i 1977. pod vodstvom Pavla Anđelića. Nalazi iz kraljevske grobnice pripadaju srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a ostale nalaze čuva Zavičajni muzej u Visokom, koji dio njih i izlaže. Na licu mjesta vide se temeljni zidovi; 2015. je Općina Visoko sa Zavičajnim muzejom financirala radove na rasvjeti i konzervaciji, pri kojima su sanirane oštećene krune zidova.













