Rudarstvo i kraljevski grad
Rudnici srebra, bakra i olova u Kreševu prvi se put spominju 1381. Poznata je Kreševska povelja od 12. kolovoza 1434., koja počinje riječima „U kraljevskom gradu Kreševu…“, a original je pohranjen u dubrovačkom Državnom arhivu. Kralj Stjepan Tomaš potvrdio je 3. rujna 1444. Dubrovčanima njihove povlastice i pritom Kreševo nazvao slavnim gradom. U mjestu su postojali kraljevski dvor i utvrda, a podno utvrde prostiralo se podgrađe s trgom.
Područje je ime Bedem dobilo po bedemima koji su okruživali kraljevski grad. Utvrda, Stari grad, nacionalni je spomenik; u prvoj fazi arheoloških istraživanja otkriven je oko šest metara dug i oko metar širok dio južnog obrambenog zida. U blizini od 1996. stoji kapela u spomen na Katarinu Kosaču, posljednju bosansku kraljicu, koja je umrla u progonstvu i pokopana 1478. u Rimu. Pod osmanskom vlašću od 1463. do 1878. rudari i kovači uživali su povlašten položaj jer su vadili i prerađivali željeznu rudaču.
Kreševski kovači
Osmanlije su preuzele saski rudarski zakon, koji je metalurzima jamčio samoupravu i vrijedio do austro-ugarskog razdoblja. Kreševski kovači izrađivali su potkove „arapskog modela“, poznate po kakvoći na cijelom Balkanu, te čavle i brave za vrata. Industrijalizacija pod Austro-Ugarskom dovela je do zatvaranja rudnika, topionica i kovačnica. Godine 1908. osnovana je Kovačka zadruga, iz koje je nakon Drugoga svjetskog rata izrasla Tvornica kovanog alata Čelik. Do rata devedesetih u Kreševu je postojalo više od 30 privatnih kovačkih radnji.
Kruna kovačkog umijeća bilo je potkivanje jajeta potkovama. Mladi je kovač njime nekada dokazivao da je izučio zanat, a prema predaji kovač koji to nije umio nije se mogao ni oženiti. Danas to umije tek nekoliko ljudi, a potkovano jaje kao suvenir može se naći na svim kontinentima.
Samostan sv. Katarine
Prema navodima franjevaca, njihov je samostan u Kreševu vrlo vjerojatno utemeljen krajem 14. stoljeća, a posvećen je svetoj Katarini Aleksandrijskoj. U 18. stoljeću kompleks je teško stradao u požaru, a obnova 1767. ovisila je o osmanskim dozvolama i velikim novčanim izdacima. Godine 1848. franjevci su pri samostanu otvorili javnu školu, koja je bila među prvima u Bosni i Hercegovini.
Samostan ima muzej, knjižnicu i galeriju, a izlošci zorno prikazuju kako su ljudi u ovom kraju živjeli kroz stoljeća. Od 2003. samostanski kompleks i dio pokretne imovine nacionalni su spomenik. Franjevac i pisac fra Grgo Martić proveo je veći dio života u Kreševu, gdje je 1905. i pokopan. Pred samostanom stoji njegova bista, djelo Ivana Meštrovića, a u samostanu mu je posvećena spomen-soba.
Stara čaršija i okolica
Stara jezgra kao povijesno gradsko područje nacionalni je spomenik. U središnjem dijelu naselja, današnjoj Ulici fra Grge Martića, koji se u osmansko doba zvao Čaršija, ljudi su na istome mjestu radili, trgovali i stanovali, pa je sačuvan srednjovjekovni urbani koncept. Hadži-Hasanova džamija podignuta je 1709., oštećena u ratu 1992. – 1995., a obnovljena 2003. Od nekadašnjih 15 do 20 vodenica sačuvane su samo dvije, u ruševnom stanju.
U selu Vrancima nalazi se stari kameni most koji narod zove „rimski most“; vrijeme njegove gradnje nije poznato. Iznad sela, uz potok Kostajnicu, nalazi se Oberska pećina, srednjovjekovni rudnik, vjerojatno cinobera, odnosno žive, s kapnicima, preljevima i draperijama. Na Bitovnju, Lopatu, Visočicu i Inač vode označene staze koje se mogu obići samostalno ili uz vodiča, a Inač i Meoršje pogodni su za paragliding.










